Znate one ljude koji idu na plažu samo s ručnikom prebačenim preko ramena. Nikad ih nisam razumjela, a pomalo sam im i zavidjela. Meni treba mekana podloga ispod ručnika, pa sam uvijek nosila one famozne spužve. Treba mi ručnik na kojem ležim i još jedan s kojim ću se zaogrnuti ako bude potrebno.
Bez suncobrana ne idem na more. Probala sam. Mojoj ekipi prije nije bio važan suncobran, a ja lako izgorim na suncu, pa ako smo bili na plaži na kojoj se suncobran ne može iznajmiti, bila sam u problemu. Tako da… uvijek imam svoj suncobran i spremna sam za bilo koju plažu. Naravno, uz suncobran ide i glomazni plastični stalak koji zauzima previše mjesta u ionako pretrpanom autu, ali to je must-have, uvijek bio i ostao.
Moja torba za plažu nikad nije bila baš lagana, uz dva ručnika, vodu, kremu za sunčanje, naočale za ronjenje s dihalicom i peraje. Nema tu ništa elegantno ni romantično.
Pravi izazov je počeo kad je došlo dijete
Jedne godine u auto sam natrpala, uz sve gore navedeno, velika kolica da u njima može i spavati ako idemo u dužu šetnju. Lagana kolica za sjedenje i hranilicu da lijepo može sjediti s nama za stolom. I naravno, u autu njegova sjedalica za putovanje. Frižider u kojem je voda, hrana i sokići, ne daj Bože da nešto po putu zafali.
Inače ne doručkujem, ali kad se išlo na more, sendviči su bili obavezni. Čim prođemo naplatne kućice, posežem za sendvičem. Ta glad je više bio nekakav gušt. Do odredišta sam smazala i po tri komada.
Dok sam bila u braku pakiranje za more bilo je… nemam riječi da to opišem. Nije mi bilo problem, ali bilo je tu puno posla. Moj ex nije bio od onih koji si sami pakiraju kofer. Koliko majica? Onoliko koliko dana idemo, i još par za svaki slučaj. Njegove jedne bokserice zauzimale su prostora koliko i mojih 10 gaćica da prostite. Bila sam vitka i mlada, na moru sam nosila kratke hlačice, topiće i to je to. Ali mi je uvijek prigovarao da nosim previše stvari. Da, nosila sam brojčano više odjevnih predmeta, ali njegovih 12 majica i 5 kratkih hlača i 3 kupaće zauzimale su više mjesta nego moja odjeća, jer je bila manjih gabarita.
Ispod stvari se uopće nisam vidjela 🙂
No dakle, spakirala bih njegove stvari, svoje, a onda i robicu, igračke i svu opremu i potrepštine za klinca. Igračke za dok smo u apartmanu, igračke za plažu, šlauf, narukvice. Kad je proplivao bez njih, onda je dobio svoje peraje, masku i dihalicu, jer smo obožavali loviti mrežicom ribice i račiće. Kratko bi ih držali u kantici, pa pustili nazad u more.
Jedne godine ljetovali smo s ekipom u kampu. Bili smo smješteni iznad plaže s oštrim kamenčićima, nije baš bilo prikladno za trogodišnjaka. Ali našla sam krasnu plažu, baš za djecu, na 15 minuta šetnje od naše kampice. Na plaži nije bilo kioska, kafića, ničega gdje bi se moglo nešto kupiti, pa sam sve nosila sa sobom. Moj ex nije išao s nama, ostajao bi s ekipom.
Dakle, 2 spužve, 4 ručnika, suncobran, stalak, 2 para peraja i naočala s dihalicama, igračke za ispod suncobrana, narukvice za ruke (jer još nije dobro plivao), mrežica, kantica, frižider torba za vodu i grickalice, kreme za sunčanje… nemam pojma čega je još bilo, ali ispod svega toga ja se uopće nisam vidjela.
Ali zato smo se super smjestili na plaži, kupali se, uživali, pazili da ne izgorimo, bilo je divno. Glumila sam morskog psa i dupina, lovili smo ribice i račiće. Igrali smo igru 15 minuta da nas sunce ne opeče koja je značila 15 minuta u vodi, pola sata u hladu. U hladu ga je trebalo zabavljati, ali zato smo imali igračke.
I sad vidim tu krasnu plažu i čisto i bistro more. A onda pakiranje, ponovo sve skupi, posloži i nazad u kampicu.
Povezano: Godišnji odmor s djecom
