Sreća je u “maloj sreći”. Dopusti mi da ti još jutrom ranim legnem na dlan i izmamim ti osmijeh na lice. Dopusti mi da budem tvoj najbolji prijatelj. I da vječno slušam tvoje jade i nevolje. Zato što ja to želim. Nešto odozgo, od neba.
Dođe upravo ranim jutrom i dade mi znak, da ćemo se na prvi pogled zaljubiti. Ti živo biće, a ja tek obična stvar – “mala sreća”.
Koliko sam samo do tebe dugo putovao. Bilo je mora, planina i livada. I ceste. Bez kraja. Bez duše. Sjedio sam u kutu. Tamo gdje su mi naredili da sjednem. Nisu me udobno smjestili. Nisu mi ništa ponudili. Niti išta rekli. U kutiji. Tko zna koliko dana bez zraka. I došlo mi je da pobjegnem iz nje. Došlo mi je da vrištim i skačem. No, ostali prijatelji bili su smireni. Možda su oni već znali, da će svatko od njih biti nečija “mala sreća”.
Kada sam konačno doputovao do tebe i vidio te kako spavaš, nisi mi se na prvu svidjela. Pomislio sam
– Ova će vječno spavati. Pogledaj koliko je sati! Pet! Još je zora! Ja nikada ne spavam. Zato budan sanjam. Može se i to, pokušajte ako niste. I sljedeće što je bilo u tvojoj sobi neću nikada zaboraviti. Bacanje jastuka s kreveta. Silna nervoza i grube riječi. Ne razumijem…
– Mrzim ponedjeljak! Mrzim sve! I one koje sam do sada voljela i njih mrzim! I ovo se jutro mora kao sunce smijati! Čemu?! A što je smiješno? Što je zabavno? A u mojem ormaru je “sumorna jesen”. Ništa nemam za obući! A, jučer sam bila u kupovini!
– Ova će vječno vikati! Pogledaj koliko je sati! Moram joj nekako privući pažnju. Kako? Ja nisam ljudsko biće! Barem tako kažu zli ljudi. Bacit ću se pred nju, možda me primijeti.
Našla je svoju sreću u “maloj sreći”
I bacio se on dolje. Što sve ne bi učinio radi nje?! A ona ga skoro pregazila. U zadnji trenutak nešto je natjeralo da pogleda u njega. I to je bilo, to! Kao se samo glasno nasmijala. Našla je svoje blago. Našla je svoju sreću u “maloj sreći”. A to je privjesak za ključ…
Povezano: Malim koracima na putu vaše sreće
