Osobe s poremećenom strukturom ličnosti jednostavno nikada ne mogu voljeti nekoga pa tako, nažalost, ni svoju djecu, zato što nemaju sposobnost empatije, niti je mogu razviti u odrasloj dobi. Takve osobe njeguju samo patološku ljubav prema sebi i prema nikom drugom. Poremećaji ličnosti često uzrokuju poteškoće u međuljudskim odnosima.
Kako prepoznati osobe s poremećenom strukturom ličnosti?
Poremećaji ličnosti podrazumijevaju načine razmišljanja, osjećanja i ponašanja koji odstupaju od očekivanih i traju duže vrijeme. Manifestiraju se u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi i uzrokuju velike probleme u svakodnevnom funkcioniranju oboljelog.
Poremećaji ličnosti utječu na najmanje dva od navedena četiri područja:
- način razmišljanja o sebi i drugima
- način emocionalnog reagiranja
- način kontrole ponašanja
- način odnosa u interakciji s drugim ljudima.
U odnosu na zdravu strukturu ličnosti, postoje tri patološka znaka poremećene ličnosti jesu, a to su:
- nemogućnost fleksibilnosti u svakodnevnom ponašanju
- nedostatak stabilnosti i nizak prag tolerancije na stres i frustracije
- stalno ponavljanje neadekvatnih obrazaca psihičkog funkcioniranja.
Osobe s poremećajem ličnosti uglavnom nemaju subjektivnih tegoba čije bi porijeklo vidjeli u sebi samima. Stoga, najveći broj njih dugo i uglavnom ”uspješno” funkcioniraju u svom okružju, a obraćaju se za stručnu pomoć samo u razdobljima dekompenzacije ili pojave komplikacija.
Osobe s poremećajem ličnosti ne razumiju da s njima nešto ne štima
Mnogi ljudi žive u vezama u kojima jedan od partnera ima poremećenu strukturu ličnosti. Najčešće je spominjan narcistički poremećaj, koji je često u komorbiditetu s mnoštvom drugih poremećaja – ovisnim, opsesivno-kompulzivnim, graničnim, histrionskim itd. Inače se ljudi s poremećajem ličnosti često ”provlače” kroz radar i čitav život provedu bez dijagnoze, osim ako se primjerice uz neki od poremećaja, poput narcističkog ili graničnog, ne veže i neki psihotični poremećaj, primjerice bipolarni poremećaj. Ljudi s poremećajima ličnosti u pravilu ne traže pomoć, jer s njima je sve ok. Umjesto toga, često u ordinacijama završavaju na ”liječenju” njihovi partneri, djeca, roditelji, zaposlenici.
U bračnim i ljubavnim vezama, u prvoj fazi medenog mjeseca, sve je super. Ipak, nakon nekog vremena, partner počinje uviđati ”čudno” ponašanje svoje druge polovice. Oni vide da nešto ili puno toga ne štima u ponašanju s njihovim partnerima. No, uporno odbijaju priznati i sami sebi, a i drugima, da su nesretni u takvim vezama. Žive u nadi da će se stvari promijeniti na bolje kada dođu djeca i slično. Oni koji imaju djecu opstaju u vezama ”zbog djece” ili zbog financija i sl., a zapravo svakim danom samo sve dublje tonu. Mnogi od njih traže ”utjehu” ovisnostima – tabletama za ”smirenje”, drogi, alkoholu, emocionalnom prejedanju, prekomjernom trošenju novca na robu… Svi su ti mehanizmi obrane dugoročno jako loši i ništa ne rješavaju, nego samo dolijevaju još više ulja na vatru.
Djeca kao trofeji narcisoidnog roditelja
Od tih dugo očekivanih promjena partnera, čak i kada dođu djeca, nema ništa. Mnogima djeca posluže samo kao alat za ispunjavanje nekih njihovih potreba ili kao objekt koji posjeduju, zato što takve osobe jednostavno ne posjeduju onaj urođeni instinkt za zaštitu i ohrabrivanje svog potomstva. Ako su im djeca poslušna, pametna, talentirana i marljiva, neće biti dobro za djecu jer će primjerice narcisoidni otac ili majka odmah patološki projicirati u djeci svoj trofej i kontinuirano ih maltretirati svojim potrebama i nerealiziranim željama i ambicijama koje oni nisu uspjeli ostvariti.
Ako se u djetinjstvu ne uspostavi zdrava veza između roditelja i djeteta, neizbježno će uslijediti posljedice za djecu. Manifestirat će se na različite načine, od različitih anksiozno-depresivnih poremećaja, ovisnosti, psihosomatskih bolesti do mentalnih oboljenja.
Mnoge osobe koje imaju neki od poremećaja ličnosti imaju doista jako visoke kriterije, odnosno očekivanja od svoje djece. Tjeraju ih i pritišću da moraju imati 5.0 uspjeh u školi. Da budu uspješni u nekoj aktivnosti s kojom se bave – sport, balet, glazba… Da budu vitki i zgodni. Da upisuju gimnazije i fakultete po njihovom izboru. Petljaju se u veze svoje djece i odgoj unuka. Uglavnom, petljaju se u sve sfere života, ne samo tijekom odrastanja, nego čitav život.
Takav roditelj jednostavno ne prihvaća ”ne” kao odgovor niti da im djeca budu poput drugih (”prosjeci”). Ne, njihova djeca jednostavno moraju biti iznad prosjeka. Ako njihova očekivanja (čitaj: djeca kao projekt), ne budu ispunjena prema njihovim standardima i kriterijima, nije rijedak slučaj da se takav roditelj otuđi od djece, uskraćuju pažnju – u biti da ih emocionalno zlostavlja.
Slika o sebi razvija se u ranom djetinjstvu
Djeci je potreba bezuvjetna ljubav i zdravo obiteljsko okružje kako bi mogli rasti i razvijati se u sigurnu osobu koja će razviti osjećaj samopoštovanja prema sebi i prema drugima. To nažalost neće biti slučaj ako odrastaju s roditeljem koji ima neki poremećaj ličnosti. To je ujedno i odgovor na pitanje hoćemo li jednog dana kao odrasle osobe moći uspostaviti zdrave odnose s drugima, imati pozitivnu sliku o sebi, znati izaći na kraj sa svojim emocijama, imati visoki prag tolerancije na stres itd. Ništa od svega toga ako smo odrastali uz, primjerice, narcisoidnog oca ili majku.
Naviknuti na takav obrazac roditeljskog ponašanja i stila, dijete se osjeća dužnim da ispuni svaku moguću stvar koju inače ne bi trebalo jer se kosi s njegovim potrebama koje ostaju nezadovoljene. Budući da se radi o emocionalno nestabilnim i u biti nesretnim ljudima, podsvjesno jako loše slike o sebi, narcisoidni roditelj bacit će na dijete veliki emocionalni teret te ga koristiti i kao rame za plakanje i kao izvor emocionalne utjehe. Često se događa da takvi roditelji zahtijevaju ili suptilno sugeriraju djeci da ne stupaju u bračne odnose ili da se ne vezuje uz nikoga bojeći se da im ta druga osoba ne ”ukrade” dijete, odnosno pažnju i energiju.
Ružni komentari ostavljaju trajne ožiljke na duši djeteta
Kako dijete raste i sazrijeva, ono također postaje svjesno postupaka svog roditelja, a osobe sa psihopatskom strukturom ličnosti idu i korak dalje pokušavajući poljuljati samopouzdanje djeteta, kritizirajući ili govoreći im vrlo ružne komentare koji ostavljaju trajne ožiljke na duši djeteta (kasnije odraslog čovjeka).
Ako je pak dijete uspješno u nekoj aktivnosti i ispunjava sve prohtjeve i visoko postavljene kriterije, onda roditelj preuzima zasluge na sebe, dok dijete s vremenom počinje stjecati osjećaj bezvrijednosti što ih često prati čitav život.
Ne morate biti kao vaš roditelj i patiti
Inače, djeca koja su odrastala uz ”problematične” roditelje, uglavnom i sami pate od niza psihičkih problema. Nedostaje im samokontrole, emocionalno su nestabilni, imaju nizak prag tolerancije na frustracije i stres, nisko samopouzdanje, poremećen identitet. Skloni su odlaganju, perfekcionizmu, poremećajima u prehrani, anksioznosti i depresiji.
Možda ste se prepoznali kao dijete roditelja iz opisa. Možda se i vi čitav život trudite da nekome nešto dokažete i budete bolji od drugih kako bi zaslužili nečiju ljubav. Moj je topli savjet da to više ne činite. Ako vas vaš roditelj nije znao cijeniti i prihvatiti takve kakve jeste, kao dar Božji, vrijeme je da iskoračite iz te toksične zone i nastavite dalje koračati kroz život visoko uzdignute glave.
Ako ste tjeskobni, anksiozni ili depresivni, potražite pomoć, a roditelje prihvatite takve kakvi jesu i ne očekujte da se oni mijenjaju zbog vas. Za vas i za vašu transformaciju još nije kasno i još uvijek imate vremena popraviti sve ono što vam se ne sviđa u životu. Samo se treba pokrenuti, jer se ništa samo od sebe neće promijeniti, koliko god vi vizualizirali, meditirali ili se molili.
Povezano: Vodič za roditelje – kako odgojiti pametno i odgovorno dijete te izbjeći mentalne bolesti
