Za formiranje plana aktivnosti možemo koristiti tzv. gap analysis, odnosno analizu jaza.
Ona nas usmjerava na to da analiziramo našu sadašnju poziciju (gdje se sada nalazim – što činimo kroz izradu SWOT analize), našu željenu poziciju u budućnosti (gdje želim biti u budućnosti – što smo učinili kroz definiranje ciljeva), te da na temelju te dvije kategorije odredimo jaz, procjep između te dvije kategorije.
Analizu jaza možemo iskoristiti i za usporedbu trenutnih rezultata i željenih rezultata. Međutim, analiza sama po sebi nije korisna, ako ne napravimo najvažniji korak, a to je definiranje aktivnosti, načina, kako premostiti taj jaz, odnosno kako iz trenutne situacije doći do ciljeva koje smo zacrtali za budućnost.
Plan aktivnosti treba obuhvatiti i planiranje resursa koji su nam potrebni da bismo ostvarili svoj plan osobnog razvoja, bez obzira na to da li se radi o potrebnom vremenu, financijskim sredstvima, podrškom obitelji i slično. Drugim riječima, svaka aktivnost treba sadržavati i podatak o potrebnim resursima, jer će ta informacija biti izrazito važna za slijedeću fazu izrade plana osobnog razvoja.
Aktivnosti se mogu odnositi na formalno obrazovanje, kao što je pohađanje nekog tečaja, specijalizacija u određenom području i slično. Pored toga, znanje možemo stjecati i samostalno, kroz čitanje stručne literature, izučavanje različitih studija i slučajeva, pa ako smo se odlučili za taj način, onda u svojem planu osobnog razvoja moramo ostaviti prostora za čitanje.
Neke od aktivnosti mogu se odnositi i na sudjelovanje na različitim sastancima, konferencijama ili kolegijima, jer to su također mjesta na kojima se uči. Stjecanje novih znanja i vještina moguće je i kroz volonterski rad i različita druženja. Svaki od navedenih „načina“ učenja ima svoje prednosti i nedostatke, no za koji god da ste se odlučili, znajte da on mora biti sastavni dio vašeg plana osobnog razvoja.
Svaka aktivnost za koju smo se odlučili uključuje učenje. Čak i ako smo se usredotočili na fizičke aktivnosti, moramo naučiti nove pokrete, nove načine disanja, novo ponašanje u sportskom klubu… Naravno, to je učenje puno jednostavnije nego kada bismo učili osnove nuklearne fizike, ali ono je i dalje prisutno. Za nas je važno znati, a to će nam pomoći u definiranju aktivnosti, da svaka osoba preferira određeni stil učenja. Termin „stil učenja“ koristi se za opis stavova i ponašanja koja određuju naše sklonosti u načinu na koji učimo. Prema Honeyu i Mumfordu razlikuju se četiri stila učenja: aktivistički, refleksivni, teorijski i pragmatični. Pri tome ih karakteriziraju slijedeća obilježja (prema Jewell, J. (2007), Mentalni fitnes na poslu):
AKTIVISTIČKI STIL
- Uživanje u novim iskustvima
- Pozitivne emocije prema ekstremnim događanjima (npr. kriza)
- Generiranje i prihvaćanje ideja izvan zadanih okvira
- Potreba da se o novim idejama raspravlja s drugima
- Nema puno promišljanja prije nego što se počnu poduzimati aktivnosti
TEORIJSKI STIL
- Dobro služenje teorijama i konceptima
- Pozitivno reagiranje na složene situacije
- Negativne reakcije na situacije koje nemaju definirane ciljeve
REFLEKSIVNI STIL
- Mukotrpan istraživački rad
- Potreba za opuštanjem i razmišljanjem
- Prije poduzimanja aktivnosti potrebno je promišljanje
- Potreba za kvalitetnom pripremom
PRAGMATIČNI STIL
- Pronalaženje povezanosti između različitih ideja i njihove svakodnevne primjene
- Kvalitetno obavljanje praktičnih i operativnih aktivnosti
- Pozitivne reakcije na promjene u praksi
- Prije aktivnosti potrebne su upute i smjernice
- Preferira se učenje koje je odmah primjenjivo
Svaka osoba koristi sva četiri stila učenja, međutim jedan je uvijek dominantan. Ukoliko kod sebe prepoznamo dominantan stil učenja, tada ćemo moći odabrati i adekvatan oblik učenja. Na primjer, netko će kvalitetnije učiti sam kroz izučavanje relevantne literature, dok će neka druga osoba lakše učiti kroz praksu. Sukladno tome, potrebno je identificirati adekvatne aktivnosti, koje će kasnije biti sastavni dio plana osobnog razvoja.
Ako se kroz plan osobnog razvoja želimo usredotočiti na razvoj karijere, onda će prvi korak u tom procesu biti identifikacija znanja i vještina potrebna za posao koji obavljamo (ili želimo obavljati). Kroz analizu smo već utvrdili koje od tih znanja i vještina posjedujemo, pa je sada potrebno definirati ona znanja i vještine koja su nam još potrebna, a zadnji je korak identificiranje aktivnosti kojima definirana znanja i vještine možemo steći.
mr. sc. Nataša Trojak
