Komunikacija je ključna za uspješno funkcioniranje u svim aspektima života. Naš je mozak nevjerojatan alat za obradu informacija, ali istovremeno može biti izvor mnogih nesporazuma.

Nesporazumi u svakodnevnoj komunikaciji su česti. Zašto ne čujemo uvijek ono što nam se govori i kako možemo poboljšati svoje komunikacijske vještine kako bismo izbjegli nesporazume? Koliko ste puta imali osjećaj da vas sugovornik ne sluša? Ili da ste vi krivo shvatili ono što je rečeno?

Tko to ovdje koga ne čuje?

Ako stavimo meso u mašinicu za mljevenje mesa, mi zapravo vidimo izlazeće faširane šnicle. Ako stavimo lješnjake u mašinicu za mljevenje orašastih plodova, mi zapravo vidimo smjesu za svoje buduće kolače, a možda i kolače poslužene na stolu. Ako uzmemo kosilicu i krenemo kositi našu tratinu, mi vidimo lijepo pokošeno dvorište kojim ćemo ubrzo hodati. Upravo tako čini i naš mozak sa svime što radili. Preskače jedan, vjerojatno bitan, element cijele priče i zadržava se na onom zadnjem, našem zaključku.

Tako ćemo umjesto da vidimo usitnjeno meso, vidjeti proizvod. Umjesto usitnjenih orašastih mrvica, vidjeti nešto treće čemu težimo. Od pokošene trave koja je popadala po tlu, neku našu buduću sliku koju priželjkujemo. Na potpuno jednak način reagiramo dok smo sugovornici u nekom razgovoru.

Povezano: Trikovi za bolju komunikaciju u poslovnim i privatnim odnosima

Čujemo ono što ne postoji

Već nam je svima poznata činjenica da ljudski mozak ne može doslovce ponoviti sve od riječi do riječi što smo čuli. Toj problematici pribjegavamo unošenjem nekih svojih riječi koje bi po kontekstu, kojeg se jedva sjećamo, mogle dobro pristajati. Već se tu mijenja podosta od prve informacije koja nam je prenijeta.

U ovo možemo biti sigurni, jer znamo ako nekoga pustimo da dugo priča, a baš se zalaufao, postaje nam zamorno i sve manje i manje se sjećamo onoga što je bilo na početku. Zato ljudi i imaju potrebu prekidati osobu kako bi razumjeli o čemu je riječ, a njoj to može smetati, jer ju stalno netko prekida.

Skloni smo složiti svoju novu priču

Ponašamo se jednako kao i stroj za preradu mesa, orašastih plodova, voća i slično. Osim što smo skloni dodavati, ubacivati i mijenjati riječi kojih se više ne sjećamo, skloni smo od nekoliko riječi složiti svoj zaključak, svoju novu priču koja na kraju nema veze s onim što se prenosi u razgovoru. Netko je zbog toga može protumačiti kao provokaciju i napad.

Ta neka nova priča koju smo mi složili, kreirali na temelju samo par informacija, može izazvati agresiju, sukob, prepucavanje, raskid razgovora i grube riječi.

Ma, znam da imate takvog iskustva. Sjetite se, kad nekome nešto objašnjavate, a on samo drvi po svome. Nakon niza objašnjavanja s lijeve, desne i tko zna koje strane, odustanete s riječima: „Ok, da vjerojatno je to tako kako ti kažeš.“ Ili možda nešto malo ružnijeg tona i konteksta.

Prezentiramo

Meni je još posebno zanimljivo kako se iz te prerade stvori prenošenje potpuno krivih informacija nekoj trećoj osobi. To može biti jako nezgodno u poslovnom okruženju jer vam stvara još dodatni napor da se prvo branite da nešto niste rekli i da je sve krivo pohvatano. Ili još gore, može biti da su procesi krenuli drugačije nego što je bilo rečeno, pa nastaje još i dodatna šteta.

Jedan kratak primjer:

„Možda bi bilo bolje da sljedeći put ne idemo odmah na veću strminu, već postepeno s niže na veću da se ljudi ne umaraju, da se postepeno pripreme.“

Prenošenje trećoj osobi:

„Ona nije zadovoljna s mojim odabirom planinarske rute.“

Nerazumijevanje i začarani krug

Razumijevanje informacija je zaista bitno, bilo u poslovnom okruženju ili privatnom, pa i bilo kojem drugom. Za razumijevanjem informacija u želji da se sve obavi kako treba, da se dogovorimo, da krenu neke aktivnosti, trošimo najviše moguće energije. Što mentalne, što fizičke. Nije nam strano da se nakon nekih razgovora znamo osjećati jako iscrpljeno, bilo mentalno, bilo fizički.

U ovu skupinu nerazumijevanja, moram naglasiti, ubrajaju se i oni manipulatori koji znaju da ako glume da su krivo shvatili, da će proći nekažnjeno. Napravit će neku glupost svjesno, bez puno grižnje savjesti, a mi ćemo s druge strane patiti jer će se prezentirati da nismo dobro objasnili.

I tako ćemo se vrtjeti u krug bez da vidimo ikakav izlaz. Iscrpljeni ćemo možda napustiti neka prijateljstva, stopirati neke odnose ili otići od takvih zavrzlama.

Što učiniti?

Da postoji fenomenalno rješenje koje će svaki puta upaliti, ne postoji. No, postoji način kako pravovremeno doskočiti mogućim prepucavanjima i nerazumijevanjima, te većim sukobima.

Ako niste na individualnom sastanku kod životnog trenera ili psihologa, kad je i poželjno da pričate duže vrijeme, jer osoba koja vas sluša zapisuje bitne segmente onoga što ste rekli, iz prostih razloga koje sam do sada navela, pričajte kratko, jasno, da vas se čuje. Znači, razgovijetno i obavezno zastanite pogledati sugovornikovo lice, kretnje te postavljajte pitanja za svaki dio koji ste do tada rekli.

Znam da je to teško. Kada se mi zalaufamo govoreći nešto, zaboravimo provjeriti čuje li nas osoba, razumije li nas i koliko nas razumije.

Niti tada nećemo biti 100 % sigurni da sve ide svojim tokom. No bit ćemo sigurni u odgovor koji smo dobili, a on će nam pomoći da ocijenimo idemo li dalje ili ne. Nastavljamo ili prekidamo razgovor.

Ponekad ljudi toliko znaju biti tvrdoglavi da ih jednostavno ne možete pomaknuti iz tog stanja. Stoga bolje stati i nastaviti neki drugi dan ili ne imati posla s takvim sugovornicima. Možda promijeniti temu razgovoru. Naime, ne možete sa svima razgovarati o svim temama. Neke su teme velika nepoznanica za druge i oni se u tome ne snalaze. Možda ćete trebati mijenjati način razgovora na koji oni to razumiju. To se može ako osluškujete drugu osobu, ako vam se to da i ako vam nešto znači.

Možemo li mi to?

Ako možemo nekoga ne razumjeti, onda ga možemo i razumjeti, ista stvar. Bitno je želimo li mi to i je li nam stalo. Ako nam je bitno da nas netko razumije zbog zadataka koji slijede, onda ćemo se i potruditi biti fleksibilni, odnosno prilagodljivi situaciji, osobi, vremenu i značenju sadržaja koji u razgovoru vodimo.

Nekad ćemo za to biti raspoloženi, a nekada nećemo, i to je apsolutno normalno i ljudski. No, ako i sami znate da ste milijun puta imali priliku osjetiti na svojim leđima kako ste napravili nešto loše jer ste tako razumjeli i bilo bi vam drago da vam je netko pitanjima provjerio vaše razumijevanje. Ne bi došlo do neželjenih situacija.

I u tim situacija potrebno je znati da ako vama nije postavljeno pitanje, pitajte vi sami kako biste bili sigurni jeste li dobro čuli i razumjeli. Uvjerite se radi sebe samih.

Nemojte pisati duge email-ove osim ako niste odvjetnik ili pišete osobnu žalbu. Unaprijed se čujte s osobom i načelno dogovorite neku aktivnost ili zadatak, a onda napišite email kao neku potvrdu ako treba ostati trag u pisanom obliku.

Vaša vlastita domišljatost spasit će vas od mnogih nonsensa i sačuvati vam vrijeme i živce. Igrajte na svoju kartu i budite pametni. Ne očekujte ništa od drugih jer sami možete puno toga.

Propusta će uvijek biti i s naše i s tuđe strane, a mi samo smireno idemo dalje, s kamena na kamen, kao žabica. Ako nismo ovdje uhvatili muhu, uhvatit ćemo je tamo.

“Osobe s najviše fleksibilnosti, prilagodljivosti kontrolirat će sustav.”

Ovu kolumnu možete poslušati i u audio obliku KLIKNI.

Povezano: Prvo misli, onda piši – prednosti i nedostaci različitih oblika komunikacije