Podsjetimo se kada smo napravili najviše zadataka ili aktivnosti i nakon toga ostali začuđeni koliko mi to toga možemo.

Jesu li zvijezde bile posložene? Jesmo li popili dozu energetskog pića taj dan više nego inače? Ili nas je možda dotakla neka energetska sila koja nas inače zaobilazi? Ili je u pitanju bila jednostavno snaga smirenog uma?

Kakve to živote živimo?

Vjerojatno nema pojedinca na ovoj planeti koji nije okusio gorak okus žurbe u svojim nogama, u svom tijelu, u svom umu. Vjerojatno nema pojedinca koji se nije izgubio u žurbi svojih obaveza, podivljao na trenutak, bio van sebe.

I naravno, vjerojatno nema onoga koji nije tada napravio milijun pogrešaka. Izgubio mobitel. Posijao negdje ključeve od stana. Zaboravio podignuti knjigu u knjižnici malome za lektiru. Posvađao se bespotrebno s tetom na šalteru pošte. Zakasnio na sastanak jer je pobrkao dane i napravio još mnogo takvih propusta.

Sve to prenosimo na svoju djecu i ukućane. Živimo vrlo lude živote prepune gustih brzaka, a unutrašnjost nam gori od potrebe da se otisnemo u neke mirnije vode i da samo plutamo i uživamo.

Čovjek teži miru kojeg pronalazi u prirodi

Mnogi su dignuli kredite ili se financijski zadužili u obitelji ne bi li kupili nešto simbolično, dalje od mjesta stanovanja, kako bi „pobjegli“ svaki vikend i odmorili svoju dušu i tijelo negdje dalje od užurbanosti današnjeg života.

Mnogi su si nabavili razne kućne ljubimce jer i u brizi i druženju s njima mogu mentalno i fizički opustiti sebe fokusirajući se na nešto prirodnije od onoga što se zove „život 21. stoljeća“.

Između ostalog, velika potreba za izgradnjom svog malog zelenog vrta, pa bio on i dio jedne omanje terase, ne odmiče previše od potrebe iskakanja iz svakidašnjeg života u prirodni mir.

Sve je više turističkih agencija i društava koja se bave realizacijom planinarskih izleta i boravaka u prirodi. Sve veći priliv zainteresiranih pojedinaca pokazuje nam kakvo je stanje u našem okruženju te kako sama priroda čovjeka teži miru kojeg pronalazi u prirodi, onome što smo neprirodno zapostavili.

Kako se smiriti?

Svaki se dio tijela, kad godinama nauči pulsirati u prebrzom ritmu, ponaša gotovo kao poludjela lokomotiva koja nije u stanju zaustaviti vlak na sljedećoj stanici.

Prolaze godine, odnosno stanice, a ona i dalje luduje. Goriva je sve manje i ona će se kad tada zaustaviti. Ponestajanjem snage, pitamo se što se s nama događa. Zašto više nemamo volje niti želje za nečim za čime smo imali ranije. Odgovor da to dolazi s godinama i da se od nečega mora umrijeti nije zdrav niti je poticaj za godine života koje nam predstoje.

U nama ima još tisuće želja. Tisuće potreba koje želimo okusiti, naučiti, isprobati. U nama ima još tisuće života koje želimo živjeti. No kako, ako smo umorni, jadni i onemoćali?

Naše prirodne potrebe za meditacijom i odlaskom u prirodu pojavile su se ne pojavom takvih i sličnih trendova, već našom unutarnjom potrebom za mirom i smirenošću.

Snaga smirenog uma

Smiren pojedinac može biti aktivan duplo više. Može izbjeći hrpu nepravilnosti, bez potrebnih pogrešaka i dosadnih sukoba. Može uvidjeti u koje situacije ne želi ući. U kakvim okruženjima više ne želi biti i ima rješenje kako se odmaknuti od njih te stvoriti život kakav želi živjeti.

Odabirom načina uranjanja u mir i mirne vode potaknut će nas naša potreba, zato je trebamo osluškivati.

Nemojmo samo našu potrebu, za primjerice, sadnjom vrta, meditacijom, odlascima u prirodu, bavljenjem sportom iako nikad nismo, smatrati ludim mozgovnim idejama koje su nam momentalno prošle umom, te se vratiti u sadašnje ludilo i ponovno patiti.

Potražimo na internetu, u razgovoru s poznanicima i prijateljima što je to i gdje je to mjesto zadovoljenja naših istinskih potreba. Vremena za takve izvorne osobne potrebe ima i treba biti. Ako ga imate za druge, vjerujte da ga imate i za sebe.

Stvar je u tome jeste li na prvo mjesto zaista stavili sebe ili još uvijek smatrate da to nije dobra ideja.

Jedna mi je djevojčica, kada sam je upitala da opiše osobine svoje majke, rekla: „Ona uvijek ima vremena za nas, a za sebe ne, i sve daje nama i mi smo joj uvijek na prvom mjestu.“

Tko zna, je li ova poruka dobra djetetu.

Ovu kolumnu možeš poslušati dok sjediš na klupi u parku i promatraš krošnju iznad sebe. KLIKNI

Povezano: Ovladavanje umom – sve se odvija u našem mozgu, iskoristite to za pozitivne promjene