Nekad sam se znao jako naljutiti. Na ljude, pojave, na posao. Tuđe odluke. Na ono s čim radim i ono što ne mogu pronaći. Na nogu od stola kad je pogodim malim prstom. Na susjeda i njegovu bušilicu taman kad sam zaspao… S vremenom je ljutnja nestala.
Ipak, i sad se ponekad, iako jako rijetko, u mom životu pojave zlonamjerni ljudi. Ljudi koji nekoga jednostavno žele povrijediti. Naravno, puno rjeđe nego prije. No dogodi se. Kakva je moja reakcija? Hm… potpuno drugačija nego što je nekada bila. To bi me prije uzbudilo, tjeralo na otpor. Ljutnja bi mi pokvarila dan. Tražio bih način da se obračunam sa zlotvorom. I na žalost, često ga našao.
Još se ponekad dogodi da mi misli krenu u tom smjeru, ali samo na kratko. Već je sljedeća misao – OK, što ti je taj netko time učinio? Shvaćam da nije ništa učinio meni. Da njega taj čin boli više nego mene. Jer ne radi on to jer ne može prihvatiti mene. Radi to jer ne može prihvatiti sebe. Ljutnja, zamjeranje, smišljanje načina za osvetu – umjesto toga, ja se zahvalim. Ne na tome što je netko učinio „protiv“ mene, nego za to što ja ne moram činiti stvari protiv nekoga jer ne mogu prihvatiti sebe. A tome tko to radi samo poželim sve dobro.
Povezano: Kako rješavamo probleme?
Svatko od nas čini svoje izbore
Netko će biti toliko “velik” pa reći kako oprašta tome tko govori protiv njega. Ja se nekako nemam potrebu izdizati iznad nekoga što s tim “opraštanjem” zapravo činimo. Jednostavno mogu učiniti ono što radim i sebi. Prihvatim. Taj “zli” to isto radi na svoj način. Čini meni ono što čini sebi. Kada vrijeđa nekoga, vrijeđa sebe. Kada zamjera nekome, zamjera sebi. Dodat ću ovdje još jedan besmislen obrazac. Žaljenje. “Žao mi je onoga jer mislim da on može bolje”. Tko nam daje za pravo da mi znamo što netko i koliko može? Pustimo to i gledajmo kako mi sami možemo biti bolji. Bar za sitnicu danas. I svaki dan samo bar za sitnicu.
Prije sam i ja bio “tužan” kada vidim da moj klijent želi zapravo puno manje nego ima potencijala. Kasnije sam to počeo prihvaćati. Čudo da se to moje prihvaćanje onoga oko sebe podudara baš s tim da sam više počeo prihvaćati sebe. Svatko od nas čini svoje izbore.
Ljutnja naspram prihvaćanja
Možete li se promijeniti iz onoga koji se ljuti u onoga koji (se) prihvaća? Možete. Ja sam uspio, znači da možete i vi. Ne možda na isti način kao ja. Ne možda u istom vremenu. Možda će vam trebati manje ili više vremena od mene. Možda ćete manje ili više uživati u tom procesu. No možete.
Kako? Neću vam reći da je lako iako je jednostavno. Meni je trebalo dugo. Sve što trebate je prihvatiti sebe. Kada prihvatite sebe, moći ćete prihvatiti druge. Kada prihvatite druge, počet će vam u život ulaziti oni koji također prihvaćaju sebe. Kada imate puno takvih u životu, imate lijep život. Jednostavno? Sve dobre stvari u životu su jednostavne.
I još samo nešto, nemojte dugo čekati prije nego prihvatite nečiju pomoć u dolasku do onoga što želite. Postoje ljudi oko vas koji znaju da je najlakši put do ispunjenja njihovih snova pomoći drugima da ispune svoje. Znam da je meni to veliko zadovoljstvo.
Povezano: Zašto pametni ljudi rade glupe stvari?
