Što je to u ženama što ih tjera da obožavaju čokoladu? Zapravo, što je to u čokoladi što nas privlači toliko da joj ne možemo odoljeti?

Napisala sam “o čokoladi” kao univerzalan primjer, ali odnosi se i na slatkiše, a onda Boga mi, i na svu ostalu hranu. Tek sam odnedavno počela uživati u hrani. Prvi put, u svojih 25 godina, volim jesti i uživam dok jedem. Jasno mi je da hrana uzrokuje lučenje hormona sreće, ali ranije sam jela samo jer sam morala. Kada bih osjećala glad, ne bih bila uzrujana, mogla sam živjeti s tim osjećajem satima, nekad čak i čitav dan. Tada se još uvijek nije znalo za dijetu autofagiju, ili jednostavno nije bila popularna, ali tako sam živjela. Od posljednjeg obroka do obroka u narednom danu minimalno je prolazilo 16 sati, a neki normalan ritam je bio da jedem nakon 24 sata.

Nisam cijenila ono što imam na stolu

S godinama sam svoju prehranu toliko normalizirala da sam jela u razmaku od 12 do 15 sati. Ali i dalje nisam uživala u obrocima. Nisam cijenila ono što imam na stolu. Uvijek sam imala mali izbor zbog vegetarijanstva, a u jednom periodu i veganstva. Shvatila sam da onaj tko se odluči biti vegan u Srbiji, na Balkanu, zaista mora voljeti kuhati, jer drugačije teško da će (pre)živjeti. A ja baš nikako ne znam i ne volim kuhati. Valjda to jedno drugo vuče. Ono u čemu nismo dobri, odbacujemo u stranu.

Okej, definitivno vam u ovom tekstu neću reći kako sam zavoljela kuhanje i kako je ono fenomenalno. Ne, nisam. Naučila sam raditi pastu kakve nema u zemlji u kojoj živim, Indiji. Naučila sam peći palačinke, i to je otprilike to. I dalje ne uživam u kuhanju. Ali danas volim jesti. Otkrila sam širok izbor hrane u restoranima u drugim zemljama, kao i kuhanje, ali od dečka. On fantastično priprema hranu i uživa u tome! Postao je vegetarijanac kao i ja, tako da sve što spremi mogu jesti.

Posvećujemo hranu Bogu već nekoliko mjeseci unazad. Zamislite to, oduvijek su postojali rituali za zahvalnost na hrani koju imamo, u svim religijama. Katolici i protestanti se drže za ruke prije jela i zajedno mole. Hinduisti stavljaju hranu na oltar, izgovaraju mantre, i onda je jedu. Pravoslavci izgovaraju svoje molitve prije nego što počnu jesti, muslimani također. Tako se vjeruje da je hrana potpuno pročišćena.

Moja duša je prvi put jela

Sjećam se, Guru mi je jednom rekao: „Kada sam prvi put probao hranu ponuđenu Bogu, ili kako se to zove prašadam, imao sam dojam kao da jedem prvi put u životu. Zapravo je moja duša prvi put jela. I mogao sam pojesti ogromnu količinu hrane. Bio sam nezasitan. Kao da mi je čitav život duša vapila, a ja sam se izgladnjivao.“

Eh, sada razumijem taj osjećaj. Doslovno se osjećam kao da zaista nikada nisam jela do prije par mjeseci, kada sam prvenstveno postala zahvalna za sve što imam na stolu. I znate što je još bolje? Uopće se nisam udebljala. Koliko jedem, mislila sam da ću biti ogromna. Zapravo sam ista, uz dodatne dvije kile koje ni ja, niti bilo tko drugi ne primijeti.

Pitali su me: „Što to toliko hraniš u sebi?“ Da, moje prekomjerno jedenje svaka tri sata može izazvati pitanja New Age ljudi. Pitaju se: što je to neiscijeljeno u tebi? Odakle potiče ta želja za hranom? Ulazili bi u dubioze te teme, slali me na razne tretmane, pronašli bi problem u djetinjstvu ili u prošlom životu, našli bi rješenje.
A ponekad, zapravo, uopće ne postoji problem, već je odgovor toliko jednostavan. Tako hoću. Tako želim. Tako mi odgovara. I to nema veze s djetinjstvom ili neiscijeljenošću, već s mojom voljom.

Kile dobivamo grižnjom savjesti i našom psihom

Često radimo slona od muhe. Za mene osobno sada, nema nikakvih slonova. Sve je u redu. Jedem jer tako želim. Jedem, jer nakon godina života, prvi put hranim dušu. A možda i ti hraniš svoju dušu čokoladom. Don′t make it a big deal. Posveti čokoladu Bogu, najvišem dobru, na način na koji osjećaš da bi trebala to učiniti, pa gledaj hoćeš li se od nje debljati.

Možda te čokolada odvede do prosvjetljenja. Who knows?
Svijet je velik, svašta postoji u njemu.
A ti izaberi da ne kukaš nad svojim željama, već da uživaš. Voli čokoladu, pa će i ona voljeti tebe.

U svakom slučaju, kile dobivamo grižnjom savjesti i našom psihom. Dok sam jela i mislila o tome koliko jedem, debljala sam se. Sada, dok jedem i uživam u hrani koja je energetski čista, ostajem iste kilaže, a mirne glave.
Isto je i s čokoladom! Pa ti izvoli!

Namaste iz Radhe Radhe!
Vaša Eka

Povezano: Svjesno jedenje – idu li brza hrana i minffulness zajedno?