Tako se ostaje autentičan i tako se čuva svoj integritet. Tako se živi.
No, morate unaprijed biti spremni da vas tuđe izdaje ili nepravde neće slomiti. Ne kažem da vas neće povrijediti, ali neće vas slomiti jer imate svjesnost o tome zašto se baš tako ponašate. A tako se ponašate jer ne želite izgubiti sebe i ne želite izgubiti vjeru u ljude. Jer greške koje radite su dio vas. Ponosna sam što NE učim iz svojih grešaka. Greške koje radite izlaze iz najdubljih dijelova vas. Greške koje radite su točno ono što vaše biće želi napraviti, točno tako djelovati. Zašto biste vi to mijenjali? A onda išli na psihoterapiju i na neke vježbe kako biste postali autentični.
Autentičnost se najviše postiže prihvaćanjem svih dijelova našeg bića, tj. našeg postojanja i djelovanja. Naša autentičnost su naša očekivanja. Mi smo najviše ono što očekujemo. Ako očekujete od ljudi da će biti dobri i pošteni, onda je je to izražavanje sebe.
Zašto biste to mijenjali?
Da biste postali sumnjičavi, oprezni, ograničeni?
Da ostarite prije vremena?
Sumnjičavost je najbolji način da vam se lice izbora, da vam se oči suze, da vam se mišići zgrče, da vam riječi izgube boju i da se zatvorite u svoju auru sumnjičavosti.
Tako se razbolijevate.
Onda slijedi ponos kako ste izbacili ljude iz svojeg života, kako više ne podnosite tuđe gluposti i zloće. Kao da i vi niste ponekad glupi i zločesti. Ne možete voljeti sebe ni druge ako se prilagođavate drugima kako ih ne biste povrijedili i druge prilagođavate sebi kako oni vas ne bi povrijedili.
Naučiti živjeti s povredama
Trebate naučiti živjeti s povredama.
A ne učiti izbjegavati povrede.
Poanta je da vas tuđe povrede ne slome.
Izbjegavajući povrede, vozite slalom po stazi gdje vas ima sve manje i manje, dok ne nestanete.
Pomalo će nestajati i ljubav i podrška ljudi koji su spremni prihvatiti vas baš takve. Postat ćete im dosadni, postat ćete dosadna masa nedefinirane energije koja samo smeta i umara.
Ljudi su se zaljubili u vas baš zbog toga što ste svoji, zaljubili su se u vaše mane.
Zaljubili su se u vašu iskrenost koja je ponekad humor, a ponekad neugodno buđenje. Zaljubili su se u vas jer ste puni ideja, zaljubili su se vaše nesavršenosti poput:
- malo ste divlja i neobuzdana
- malo ste jezičava
- malo ste lijena
- malo ste previše entuzijastična
- malo ste čudnog modnog stila
- malo imate neobične hobije
- malo volite provocirati
- malo ste škrta…
Ali to malo uvijek je povezano s puno:
- malo ste divlja i neobuzdana, ali pouzdana
- malo ste jezičava, ali pametna
- malo ste lijena, ali znate dati dobar savjet
- malo ste nerealno entuzijastična, ali ste uvijek spremni pomoći
- malo ste čudnog modnog stila, ali uvijek imate čistu i urednu kosu
- malo imate neobične hobije, ali vaš posao je uobičajeno dosadan
- malo volite provocirati, ali ste zabavni u društvu
- malo ste škrta, ali volite spremiti fina jela za svoje prijatelje.
Ili ste na primjer od svega pomalo (najrealnije): jezičava, lijena, pouzdana žena s dosadnim poslom i neobičnim hobijem. Obično je tako, smjesa svega i svačega. To je vaša jedinstvenost. To ste vi i vaš životni stil.
To je kao vitamin C s bioflavonoidima i bez njih. Zajedno bolje djeluju. Ako jedna karika nedostaje, niste ni svjesni, ali gubite snagu, gubite zdravlje, riječi vam gube na snazi i značenju, počinju se javljati simptomi bolesti, znate vi koji, neću nabrajati. Pa onda mislite… ako idete na redovite sistematske preglede da sebi pomažete da budete zdraviji, ili ste podlegli nekoj drugoj kapitalističkoj udici.
Istina potiče život, laž vodi u smrt
Najbolje ćete voditi računa o svom zdravlju tako što ćete biti svoji, autentični i sebični. Tako dajete i drugima slobodu da budu svoji, autentični, sebični.
Naravno da ste ovo “sebični” shvatili krivo, jer vas društvo pritišće da budete “dobri”, “politički korektni”, poslušni. Ali sebičnost vam daje slobodu, a ako je sebi uskraćujete, potpisali ste nevidljivi pakt s drugima da ćete stalno igrati igrice. A igrice vode u psihičku i fizičku bolest, nesanicu. Laž.
Istina potiče život, laž vodi u smrt – doslovno i simbolički.
Samo svojom autentičnošću i integritetom, da, onom kojom ste zračili kada ste imali 10-20 godina, možete nastaviti živjeti mladoliko i punim plućima. Ništa ne pomlađuje tako kao dječja iskra u očima, želja za realizacijom novih ideja (koje su u 99 % slučajeva nemoguće ili čak glupe!, pa što!), želja za povezivanjem s ljudima, iskrenost (valjda je nastala od riječi iskra?!), prolaženje glavom kroz zid i stalno iznova pokušaj da se svijet vidi nevinim i dobrim.
Emotivnim ranama se daje prevelika pažnja. Ljudi griješe i uvijek će griješiti – bolje je zauzeti stav i biti spreman na svoje i tuđe greške bez uvlačenja pipaka svoje osobnosti i bez sakaćenja ljudske potrebe da se otvaramo drugim ljudima, da se povezujemo s drugim ljudima i da uvijek iznova pokušavamo biti, raditi i družiti se s ljudima. Pa makar i s onima koji su nas povrijedili.
Pa što da jesu? Imaju i oni svoje razloge.
Ali to nije razlog da uvijek iznova ne pokušamo ponovno.
Ponosna sam što uvijek pokušavam ponovno, što svima uvijek dajem šansu da me ponovno povrijede. Jer ja sam odlučila da je moja povrijeđenost totalno bezveze. Smiješna mi je. Ograničavajuća. Ovako pičim naprijed i što bi bio život bez problema, povreda, stresa?
Jedino bih preporučila da se između stresa malo odmorite, pa opet punom parom naprijed. Ljudi najčešće griješe što se između stresova ne odmore, nego srljaju iz stresa u stres. Ali treba znati procijeniti kakav odmor donosi rezultat. A kakav je zapravo samo bijeg.
Povezano: Vrijeme je za nove pogreške, traženja i promjene