Koliko često nam se dešava da nas strahovi zaustave, potpuno blokiraju i vrate korak unazad? Ima li smisla živjeti bojeći se, čuvaju li nas strahovi od nevolja ili nas, pak, vode ka nevoljama?

Počet ću od početka i pitanja: što su uopće strahovi? Strahovi su reakcija svijesti i podsvijesti od proživljenih poteškoća na trenutne događaje. Kako koračamo životom, sve smo zreliji, iskusniji. Međutim, nismo nužno i mudriji, sretniji. Svakim danom se upoznajemo sve više i više sa životom, učimo nove lekcije, spoznajemo tipove ljudi, upoznajemo sebe. Svima nam se dešavalo da budemo povrijeđeni, da nas bliski ljudi izdaju, povrijede, da nam okrenu leđa. Dešavalo se i da smo izgubljeni, da ne znamo kamo ćemo, čime se želimo baviti, tko smo, zašto smo… Mnogi i dalje žive u tim neznanjima. Međutim, oni koji rade na sebi, svakim danom upoznaju nove dijelove sebe, a samim time i nove korake nepoznatog puta naše svrhe.

Svatko od nas ima svoju svrhu, ali malo tko se usuđuje njom koračati, upravo zbog strahova

Da bismo razumjeli što nas razdvaja od naše svrhe, moramo razumjeti što su strahovi, kakvi strahovi postoje, kako se odražavaju na nas i kako da se izborimo s njima.

Strahovi mogu biti racionalni i iracionalni.

Racionalni su oni koji nas nagone da preživimo u situacijama gdje nam život visi o koncu. Na primer, ako se desi zemljotres, unutar sebe osjetit ćemo strah koji bi nas navodio da se što prije pokrenemo i potražimo sigurno utočište. Da nam netko stavi pištolj na glavu, također ćemo osjetiti strah za svoj život, prirodni instinkt za preživljavanjem, kao što ga imaju životinje. Dakle, racionalni strahovi su oni koji nam zaista često spašavaju glavu, jer izazivaju u nama adrenalin, te enormnu snagu da se pokrenemo, nešto učinimo kako bismo preživjeli. Oni su manja briga svijeta. Da svi imamo samo racionalne strahove, pola planeta bi živjelo svoju svrhu.

Nažalost, ništa nije tako lako, pa ni život sebe. Ako zaista želimo živjeti sebe, spoznat ćemo iracionalne strahove, kao i način kojim ćemo ih se riješiti. Iracionalni strahovi su oni koji stanuju u našem umu, svijesti i podsvijesti, i koji žive u vječnim analizama svih mogućih mogućnosti – što bi bilo kad bi bilo, što će biti ako napravim ovo, ono, kamo trebam i ne trebam ići, što se sve može loše desiti, što je sigurno, a što nije, tko je dobar za mene, a tko ne. Strahovi od zmija, paukova, visine, također su iracionalni jer je malo vjerojatno da ćemo slučajno pasti sa zgrade ili da će nas ujesti pauk ili zmija, pa ćemo od toga umrijeti.

Kada nas obuzme strah od bilo čega, osjećamo paniku, visok pritisak, brze otkucaje srca. To može voditi u još veće napade panike i kontroliranje našeg života toliko da više ne živimo sebe, već živimo strahujući od onog što nas čeka sutra.

Povezano: Strah je većinom samo projekcija misli, evo kako ga se riješiti

Kako iracionalni strahovi sprečavaju da živimo sebe?

Elem, kako iracionalni strahovi sprečavaju da živimo sebe?

Lukavo, mudro, kroz ego. Uglavnom se ono što želimo živjeti, naši snovi i želje, čine nemogućim ili teško ostvarivim našem umu, egu, te pošto ego vječito traga za sigurnošću i ne podnosi neizvjesnost, odgovara nas od življenja svoje svrhe tako što aktivira sve strahove i blokira nas od koračanja naprijed.

Evo jedan primjer: radite u uredu od 8 do 16, ali biste se voljeli baviti jedino pjevanjem. Ego će vam govoriti kako je to nemoguće, kako jedan u milijun uspije, kako nećete imati što jesti, kako ćete platiti stanarinu, račune i kako je mnogo bolje da ostanete na poslu u uredu, čak i ako to ne volite, ali ipak ste tu sigurni, sigurna vam je plaća svakog mjeseca. Ne živite u neizvjesnosti hoćete li zaraditi sutra ili ne. Dakle, ego je aktivirao u vama strah od neuspjeha i strah od neizvjesnosti, a vi onda podliježete egu i odustajete od sebe i svojih snova misleći kako ne možete ostvariti ono što želite i kako je put do ostvarenja vaših snova težak i neizvjestan, gotovo nemoguć. Tako ostajete na poslu koji ne volite. I tako, korak po korak, prateći strahove, a ne sebe, živite nesretno, neispunjeno, gladni ljubavi, radosti, slobode, a u okovima.

Mnogima vladaju strahovi i mnogi ne žive svoj život ispunjeno upravo jer dopuštaju egu da vlada njima kroz strahove. Ali, dok ne pređemo na drugu stranu straha, nećemo osjetiti čar neizvjesnosti. Ona je zapravo uzbudljiva, sjajna i neočekivana. Ona nas vodi ka našoj svrsi i otvara nam vrata nemogućeg. Prijeći na drugu stranu straha je put ka oslobođenju. Ako dozvolimo egu da vlada nama, ne možemo očekivati da živimo svojom dušom, sretni i ispunjeni. Duša ne gleda sutra, ne brine, ne muči se, ne trpi nikog i ništa, i ne radi ono što ne voli. Ona je slobodna, živi vjerujući da se svakog trenutka sve dešava za najveće dobro, vjerujući da može da živi sretno, ispunjeno, uspješno, i ona je svemoguća. Ako postanemo jedno sa svojom dušom, znat ćemo da smo i mi bezgranični i da možemo baš sve ostvariti.

Sloboda duše

Sloboda duše i sloboda neizvjesnosti nas uče da savladamo teške periode života znajući da nam oni donose dobro, kao i to da uživamo u dobrim periodima života. Duša bi rekla: “Ako si sretna dok pjevaš, pjevaj! Radi ono što te ispunjava, jer to je put ka sreći. Otvorit će se mogućnost da pjevaš baš tamo gdje i kako treba, onako kako je za tvoje najveće dobro. Moći ćeš platiti račune, stanarinu, hranu, sve što želiš bez problema. Ali je potrebno da vjeruješ i da budeš ustrajna. Baš kao što si se morala školovati da bi radila u uredu, tako moraš školovati sama sebe da vjeruješ da možeš biti uspješna od onog što voliš. I kroz vrijeme, uspeh ćeš i živjeti. Vjeruj, usudi se! I sve će ti doći.”

Tako zapravo i jeste. Strahovi nas jedu, proždiru, svakim danom po malo, ali dovoljno snažno da potpuno
izgubimo sebe. Oni su pravi putokaz kuda trebamo ići, kako bismo se oslobodili! Pravo ka njima, direktno u njih! Bez prelaska na drugu stranu straha, bez prevladavanja strahova suočavanjem s njima, nikada nećemo uvidjeti da ipak na kraju nije ništa strašno koliko se čini, i da ipak, na kraju, vrijedi živjeti sebe, jer u ovom tijelu nemamo vječnost, već samo neko vrijeme.

Baš zato što se netko plaši da se krene baviti pjevanjem, treba da krene baviti se time! To znači prolaziti kroz svoje strahove, koračati kroz njih. Jedino tako, shvaćamo da nema potrebe više da se plašimo, i shvaćamo ljepotu vjerovanja životu, vjerovanja sebi. I zato, iracionalnim strahovima reci da odu u miru, a ti se usudi poći za sobom, jer jedino tamo, bit ćeš slobodna.

Povezano: Ispovijest o odlasku za sobom

Namaste!
Voli vas vaša Eka!