Početak godine je svima koje znam bio prilično kaotičan. Tek je počeo ožujak, a ja imam osjećaj kao da je prošlo pola godine.
Rješavam stotinu stvari odjednom, kao da stojim na pokretnoj traci i na sve moguće načine nastojim sve riješiti. Nema odmora. Kako da ne pregorim!?
Život mi je postao Tetris igrica. Kao što u Tetrisu dolaze različiti oblici koje treba smjestiti na pravo mjesto prije nego te igrica pobjedi, tako u mom životu neprestano dolaze svakojake obaveze koje moram riješiti, uskladiti, da ne nastane kaos.
Beskonačan niz obaveza
Taman porješavam što imam i onda, kao u reklami „I to nije sve“, moraš još ovo. I nakon toga dođe sljedeće „I to nije sve“. I tako u nedogled. Kažu da treba raditi popise obaveza i rangirati prema važnosti. Moji popisi jesu rangirani prema važnosti, ali uvijek dolaze nove i nove obaveze, novi prioriteti, a često sve treba biti riješeno odmah.
Istovremeno odgovarati na mailove, obavljati telefonski razgovor, potpisati neki papir, otići negdje nešto dogovoriti. Jednom mi je bila tolika ludnica da sam istovremeno razgovarala na mobitel i fiksni telefon. Na svakom uhu druga linija i drugi sugovornik.
Često se osjećam da galopiram kroz dan na divljem konju.
Na poslu treba ostati duže, istovremeno doći doma u normalno vrijeme napraviti ručak. Kako? S posla na kojem radim, jurim doma opet nešto raditi. Samo obaveze i obaveze i obaveze.
A gdje sam tu ja?
Evo me napokon na nedjeljnoj kavi s frendicom. Uspjela sam uloviti sat vremena pauze. Tu smo iz prve ruke vidjele kako izgleda kad te život totalno izbaci iz kontrole.
Neka žena je napravila scenu u kafiću. Kad smo došle, već je bila ispred kafića, galamila je, bila je van sebe od bijesa. Svi su je gledali kao „mi smo normalni, ona nije“. Ok, zaista je pretjerala, ali komentirale smo – kakve Tetrise ona ima i kakve igrice s njom život igra. Koliko je igrice života pobjeđuju da je tako, u javnosti, doslovno pukla. I policiju je pozvala, ali su je i oni zamolili da ode doma, kao što ju je vlasnik kafića zamolio da izađe van. Otišla je jednako ljuta i nezadovoljna.
Ne znaš bi li se smijao ili plakao. Ili zabrinuo. U svakom slučaju, svojim je igrokazom razbila svakodnevicu, ali i dala nam za razmisliti kud ta jurnjava za obavezama vodi. Koliko nam fali da ne pregorimo?
Povezano: Stres naš svagdašnji – ne dopustite da pregorite
Kad mi pukne žila glupača, svi ste nadrapali
Jedna moja rođakinja znala je reći „kad mi pukne žila glupača, svi ste nadrapali“. To je govorila napola uz smijeh. Poznajete sigurno taj osjećaj kada želite vrisnuti ili plakati od frustracije. Sve nas ponekad uhvati Tetris životna kriza. Meni nekad pukne žila glupača, doma, izgalamim se na sve ono što mi smeta. Malo mi bude lakše, ali i dalje je sve na meni, i dalje nastavljam s Tetrisom koji neumorno radi.
Kako pronaći mir: ponedjeljak, novi početak?
Svi oni savjeti, diši, opusti se, nađi balans jako su simpatični, ali kada da si to priuštim? Kad na kraju dana sjednem pred tv ili uzmem čitati knjigu, često nisam u stanju opustiti se. Dnevnik me ne zanima, jer me naživciraju, filmovi i serije su dosadni i predvidljivi, u knjigu se ne mogu udubiti i onda razočarana odem spavati razmišljajući – što sam još danas trebala napraviti i što me sve čeka sutra.
Ponedjeljak. Hajde da se motiviramo i kažemo da je to prilika za nove uspjehe, pobjede. Probudila sam se umorna, s osjećajem kao da sam već izgubila jednu rundu Tetrisa.
Možda je i do ovog promjenjivog vremena. Ni veljača se nije mogla odlučiti, a ni ožujak ne zna bi li ostalo zima ili bi se pretvorio u proljeće. Drveće pupa, visibabe su već procvjetale, počela je i sezona alergije. Ali hajde, barem će račun za grijanje ovaj mjesec biti manji.
Možda je ponedjeljak dobar dan za novi početak, ali možda je isto tako dobar dan za malo samilosti prema sebi. Da si damo dopuštenje da ne budemo savršene, da ne posložimo baš sve blokove odmah. Kažu da treba postavljati granice i reći „ne“ kad je to potrebno, možda bi mogle s time početi baš danas.
Povezano: Perfekcionizam – ako nisam savršena, nisam dovoljno dobra
Evo, udahnula sam duboko, pustila sam nekoliko blokova da padnu i riješila one koje mogu odmah posložiti. Do kraja dana riješit ću sve i nakon toga posvetiti se malo sebi. Možda se ujutro probudim svježa, puna energije, pozdravim sunce, upijem dovoljno D vitamina, pobijedim Tetris do 4 i posvetim ostatak dana samo sebi.
Voli vas Zmajica
