Partnerski odnosi su neiscrpna i gotovo svima najzanimljivija tema. Oko nje se vrte različiti spletovi emocija, razmišljanja i stavova.

Postoje razne radionice i seminari, ispisane knjige, ali kao da to još uvijek nije dovoljno. I neće biti! Sve dok ne preuzmemo odgovornost za svoj život, za samog sebe i ne napravimo reviziju svojih davno stečenih stavova o ljubavi.

Gledajući brak svojih roditelja i brakove u bližoj okolini, dijete slika svoju sliku. Ono već tada slaže boje i pejzaže i bira okvir u kojem će ta slika visjeti na zidu. Radi se popis osobina idealnog partnera i čitav je pogled usmjeren na van, na onog drugog. Naravno, podrazumijeva se da i onaj drugi ima takvu istu sliku ljubavi, pa iz toga dolaze najčešći nesporazumi u odnosima.

Znanstvena istraživanja na tu temu pokazala su da dijete do svoje desete godine već odabire sliku svog idealnog partnerskog odnosa čije su karakteristike grupirane u čak šest ljubavnih stilova (psiholog John Lee, 1973). Kao što komuniciramo na različite načine tako i volimo na različite načine. Nijedan nije bolji ni lošiji, oni su samo naša ekspresija u području zvanom ljubav. Kada radite svoju unutarnju reviziju, možda će Vam pomoći ta podjela i moći ćete lakše doći do ograničavajućih uvjerenja koja Vas muče i zbog kojih imate problema u odnosima.

Ovih šest ljubavnih stilova podijeljeno je na način da postoje tri primarna i tri sekundarna stila, odnosno sekundarni stilovi su izvedenice prva tri. Svim stilovima su nadjenute grčke imenice i dodijeljene boje pa je ova podjela nazvana i Boje ljubavi. Primarni stilovi su eros, storge i ludus.

1. Eros – romantična strastvena ljubav na prvi pogled, često prikazivana u holivudskim filmovima i bajkama; vrlo brzo žele svakodnevni kontakt s partnerom, žele stvoriti seksualno i emotivno zadovoljstvo, žele podijeliti sve s partnerom i znati sve o partneru, žele fizički kontakt i bliskost, brak je nešto poput dugog medenog mjeseca, partner se idealizira pa zbog toga svaka njegova kritika proizvodi intenzivnu bol; prednost ovakve ljubavi je sentimentalnost a nedostatak život u svijetu mašte. Primjeri filmova koji prikazuju ovakvu vrstu ljubavi su Romeo i Julija, Titanic.
2. Storge – obiteljska ljubav koja se gradi iz prijateljskog odnosa i sličnih interesa, vjerojatnost vrlo dugačke veze jer se bazira na uvjerenju da je prijateljstvo vječno i nerazrušivo dok partnerske veze to nisu; zahtijeva se odanost, odgovornost, dužnosti i prava, zasniva se na poštovanju, povjerenju i uznajamnom prijateljstvu, reakcija na kritiku partnera je konstruktivno rješavanje problema, ukoliko dođe do prekida dolazi do osjećaja gubitka i praznine iako prijateljstvo ponekad ostaje i nakon raspada veze.
3. Ludus – ljubav je igra u kojoj se osvaja što je moguće više partnera, ponekad i u isto vrijeme (veze su često vrlo kratke), bitna je trenutna zabava i uzbuđenje i nema previše otvaranja kako bi se ostvarila prednost pred partnerom, izbjegavaju prečesto viđanje s partnerom, partner nije uključen u nikakve buduće životne planove, reakcija na kritiku partnera je ravnodušnost. Nakon prekida veze, partnera automatski zamjenjuju s novim. Postoji strah od bliskosti da ne bi došlo do prevelikog razočarenja. Ovaj stil smatra brak kao zamku a ima i veliku vjerojatnost nevjere ako su se ipak vezali u brak. U najekstremnijim slučajevima mogu biti ovisni o seksu. Primjer filma je How to Lose a Guy in 10 Days.
4. Agape (Eros + Storge) – baziran je na nesebičnoj gotovo bezuvjetnoj ljubavi prema partneru; spremni su na podršku i rješavanje problema partnera, više vole davati nego primati, vjerni su, strpljivi i puni razumijevanja, čak do te mjere da mogu čekati da im se partner vrati nakon prekida, kritika partnera ih pobuđuje na promjenu ili kompromis; ukoliko se pređe u mučeničko zadržavanje veze, to postaje psihološki nezdravo, u svojoj pozitivnoj strani ovo je velikodušnost (što može izazvati osjećaj krivnje i nekompetencije kod partnera).
5. Pragma (Ludus + Storge) – ljubav je dobro organiziran sistem, slično brakovima koji se zasnivaju na kraljevskom dvoru, vrlo realističan i praktičan odnos koji se bazira na ostvarivanju zajedničkih ciljeva što je i prednost ovog odnosa te osigurava njegovu dugovječnost, nedostatak je prelazak u trgovinu ili razmjenu. Primjer filma je Mr. & Mrs. Smith.
6. Mania (Eros + Ludus) – „žrtvenička ljubav“ s glavnim karakteristikama opsesijom i posesivnošću, bazira se na konstantnoj želji za potvrdom vrijednosti od strane partnera, vječnoj žudnji za ljubavlju koja se ne može nikad potvrditi u mjeri u kojoj je to potrebno, prisutna je konstantna želja za pažnjom; zbog takvog uvjerenja dolazi do ovisničkog odnosa prema partneru i ljubomore, oni svog partnera „trebaju“ , partner je uvijek opisan u superlativima i u slučaju partnerove kritike reagiraju sa hiperosjetljivošću i defanzivnošću (nekad i nasiljem); ako dođe do prekida veze dolazi do instantnog osjećaja panike.

Ova teorija je poslužila u mnogim istraživanjima, pri čemu se došlo i do nekih zanimljivih rezultata. Studije sretno oženjenih parova u trajanju iznad 30 godina pokazuju erotičan stil ljubavi što je bilo iznenađujuće jer se to smatra tipom ljubavi koja se događa u studentskoj dobi. No očito se radi o mješavini prijateljske i strastvene ljubavi.

Navedene stilove možemo shvatiti kao smjernice razvoja ličnosti u toj domeni ali ne i nešto što nas određuje za cijeli život. Budući da je čovjek podložan promjenama pogotovo ako radi na vlastitom razvoju moguće su i promjene ljubavnih stilova, što možemo shvatiti kao proživljavanje različitih iskustava u životu.

U daljnjim istraživanjima išlo se i korak dalje, a to je kako su ljubavni stilovi povezani s načinom vezivanja (attachment style) na naše partnere. Način vezivanja podrazumijeva emotivnu vezanost za partnera koja više služi tome da partneri ostanu u vezi, a ne toliko da budu sretni. Emotivna vezanost se stvara na osnovu fizičkog kontakta kao što smo se u djetinjstvu najviše vezali za osobe koje su nas najviše grlile, brinule se o nama i na taj način omogućile da se osjećamo sigurno i komforno.

Ukoliko su roditelji bili konstantno prisutni i odgovorni, dijete razvija sigurni (secure attachment) način vezivanja. Odrasla osoba sa svojim romantičnim partnerom također razvija siguran način vezivanja i time ima mogućnost ostvarivanja duže veze jer je spremna na konstruktivno rješavanje problema i razgovor. Ovaj način se vezuje uz agape i storge ljubavne stilove.

Za razliku od prvog stila, anksionzni (anxious/preoccupied) način vezivanja se razvio zbog nekonzistentnih ili previše brižnih roditelja i takve osobe najčešće vrlo dramatično doživljavaju partnerski odnos koji im je obično najbitniji od svega u životu. Njihov strah od napuštanja i toga da nisu dovoljno dobri svom partneru navodi ih na konstantno traženje potvrde. Vrlo je prepoznatljivo da je ovaj način blizak ljubavnom stilu manije.

Povučeni (avoidant) ili odbacujući način vezivanja zbog emotivne nedostupnosti ili „malo ima-malo nema“ prisutnosti roditelja u djetinjstvu (može se desiti i da je jedan od roditelja umro), postaju samodostatni i ne previše prisutni u vezi kao odrasli. Čim se pojave naznake veće bliskosti, skloni su povlačenju da ne bi došlo do prevelikog povezivanja a time i odbacivanja. Nikako ne žele biti ovisni o partneru, a također niti da partner postane ovisan o njemu, pa na svaki način to žele spriječiti. Oni su sretni kad su drugi sretni i ne traže puno od njih. Radije nešto čine za druge ljude, umjesto da to pokazuju emotivno. Kada osjete dublje povezivanje, može se desiti da se neko vrijeme neće javljati da bi se opet razvila neka vrsta distance i oni udahnuli time malo zraka. Vrlo često će najnegativnije ponašanje pokazati upravo s najbliskijim osobama u životu. Lako je za zaključiti da je ovo ponašanje blisko ludusu.

Načine vezivanja je najlakše prikazati na primjeru. Zamislite da je partner u vezi obećao da će se sutradan javiti kako biste obavili neki posao. U dogovoreno vrijeme, poziv se ne događa, već tek slijedeći dan.

Sigurni način vezivanja će takvom partneru javljajući se na telefon postaviti pitanje: „Što se dogodilo jučer? Zašto se nisi mogao javiti?“ i ako ne dobije zadovoljavajući odgovor na konstruktivan način pokušati riješiti problem i eventualno postaviti granice na takvo ponašanje.

Anksiozni stil će zamišljati sve najgore scenarije, možda čak i otići u detektivsku misiju, misleći kako ga partner sigurno napušta. Kada se partner konačno javi, reagirat će napadom i sumnjama: „Gdje si bio? Kako si to mogao učiniti? Da ti se nije nikad više desilo!“

Povučeni stil neće ništa posebno reagirati na takvu situaciju jer je to za njega kao da se nije dogodilo.

Nakon uvida u sve ove ego obrasce ponašanja, u mogućnosti smo svjesno sagledati kako se ponašamo u našim partnerskim odnosima i malo pomalo raditi na tome da se oslobodimo dječjih shema i strahova. Rad na odnosu je rad na sebi i vrlo često se u stresnim situacijama budemo vraćali starim obrascima. Poanta je da se tada ne sudimo, nego da se sjetimo sljedeće rečenice: Kako je ptica naučila letjeti? Tako što je puno puta padala!“. Tako odnos dvoje partnera može postati odnos dvije duše koje se međusobno podržavaju, a ne dva ega koja međusobno ratuju.

Svetlana Vukić