Ja još uvijek hodam. Hoću reći, vučem se. Nogu, pred nogu. I to ne ide više. Malo je vremena. Blagdani su blizu. A, kako od njih pobjeći? Sakriti se negdje. Pritajiti, dok ne prođu…

Ljudi moji, meni je navigacija u kvaru! Baš sam “koma” u komadu.

Sigurno ste pomislili na moj auto?! Ma, ne! On je kao sat. Sve je u redu. Samo kad bih ja sada znala gdje sam ga parkirala? Jest on u garaži. To je sigurno. I vidjela sam broj i slovo kraj njega. Zapamtit ću. To sam si obećala. Upomoć!

Baš sam “koma” u komadu. Idem puževom brzinom, a navigacija u glavi me totalno iznevjerila!
I vučem sve za sobom. Prošlo vrijeme. Sadašnje vrijeme. Sve što sam kupila i što nisam. I neke ideje mi nisu baš najbolje. Strah se uvlači u mene i počinjem sumnjati u sve…

– Bolje neka izgori purica, nego ja mjesto nje!
– Bolje neka imam samo jedne kolače, nego da sam u troje stavila sol mjesto šećera!
– I bolje da ona stara uzrečica barem za blagdane vrijedi – gdje družina nije bijesna, nije niti kuća tijesna.

Ma, tko je to rekao?! Nigdje nikoga!

Baš sam “koma” u komadu…

Povezano: Na dijetu (Božićna zvona zvone)