Negativne emocije kao usamljenost, zavist i krivnja imaju važnu ulogu u sretnom životu jer su veliki znakovi da se nešto mora mijenjati”, nekoć davno izjavio je Gretchen Rubin.

Vaša usamljenost ne mora trajati zauvijek

U moju psihoterapijsku škatulicu, kako od milja nazivam svoj radni prostor, dolazi sve više osoba koje se tuže na usamljenost. Nekoć su to bili stariji pojedinci, ljudi koji su završili svoj radni vijek, čija su djeca otišla, prijatelji se razboljeli ili ih partneri napustili. Teško je za povjerovati, ali danas se mladi ljudi, kao nikada do sada, osjećaju usamljeno neovisno o tome jesu li u partnerskom odnosu ili su sami. Dajem si za pravo reći – kao da vlada pandemija usamljenosti u svim dobnim skupinama. Čudno neko vrijeme i čudni međuljudski odnosi.

Kako bih vam približila sve prisutniji problem usamljenosti, bit ću slobodna citirati jednu moju klijenticu koja je izjavila sljedeće o usamljenosti: “Osjećaj usamljenosti ne mora biti obavezno vezan uz to da li si single ili u braku/vezi. Možeš imati hrpu frendova, a na poslu biti izdvojen, bez da si se skompao s bilo kime, pa se na poslu osjećaš izdvojeno. Možeš biti u vezi, ali ne imati frendove, pa osjećaš usamljenost u smislu da se nemaš s kime družiti izvan veze. Možeš biti u braku, ali u novom gradu, pa si usamljen jer nikoga ne poznaš. Možeš biti u braku, imati hrpu frendova, izlaziti naokolo i svejedno se osjećati sam. Sjećam se sebe u jednom izlasku, okružena hrpom frendova, usred kluba, glasna muzika nabija, a pamtim koliko sam se tada osjećala usamljeno. Kao da su svi ti ljudi oko mene nacrtani i zapravo uopće ne postoje. Kao da sam posve sama. Usamljenost ne mora uopće imati veze sa stanjem društvenog i ljubavnog života, nekad je jednostavno odraz stanja uma.“

Zablude o usamljenosti

Usamljenost se može intenzivirati ovisno o tome kakvo joj značenje pridajemo.

„Usamljenost je znak slabosti ili nezrelosti.“
„Nešto nije u redu sa mnom ako se osjećam usamljeno.“
„Jedini/jedina sam koji/a se ovako osjeća.“

Ako vjerujete ovim zabludama, možete vjerovati da usamljenost proizlazi iz vaše osobnosti i da je ona mana.

Razlozi koji dovode do usamljenosti

Zasigurno je kontekst jedan od razloga zašto se danas ljudi osjećaju usamljeno više nego ikada. Često čujem kako je ljudima teško vjerovati u namjere drugih. Kod većine pojedinaca dominanta je doza cinizma i nepovjerenja kao i sklonost očekivanju da će ih drugi odbiti. U radu s pojedincima sve više zamjećujem naglašeno negativno procjenjivanje sebe i drugih.

Često se pitam je li novonastalom stanju kumovala situacija s Covidom, inflacija, rat u Ukrajini ili nešto deseto… Ljudi koji se osjećaju usamljeno kažu da se prije svega osjećaju deprivirano, ljuto, uplašeno i neshvaćeno.  Zbog navedenog, često se dešava da su jako kritični prema sebi, pretjerano osjetljivi, samosažalijevajući ili imaju potrebu kriviti druge za situaciju u kojoj se nalaze. Kada se ovakvo nešto dogodi, osobe koje se osjećaju usamljeno mogu zapravo svojim ponašanjem doprinositi osjećaju usamljenosti. Sve se više izoliraju od ljudi oko sebe i aktivnosti.

Razlika između samoće i usamljenosti je što samoću biramo kada nam odgovara (nekome odgovara šetnja u prirodi, nekome meditacija, nekome molitva), ali to je vrijeme koje mi moramo i dužni smo posvetiti sebi. S druge strane, ono što je problem je problem toksične usamljenosti. Mi živimo u jednom materijaliziranom svijetu. Naša trka za postizanjem rezultata, ta naša potreba da iz dana u dan imamo sve više i više pa postajemo sve više nezasitni, ta potreba da se preko društvenih mreža uspoređujemo s drugima, kod nas zapravo stvara jedan ogroman osjećaj usamljenosti.

Što napraviti kada ste usamljeni?

Alternativan pogled na usamljenost je prepoznati da je ona nešto što je podložno promjeni, za razliku od gledišta po kojem se usamljenost smatra trajnom negativnom karakteristikom ličnosti. Također je važno znati da je usamljenost uobičajeno iskustvo. Prema istraživanjima, četvrtina odraslih iskusi bolnu usamljenost otprilike svakih nekoliko tjedana. Usamljenosti nije ni trajno stanje niti je loša sama po sebi. Umjesto toga, na usamljenost bi trebalo gledati kao na indikator da postoje neke važne potrebe koje trenutno nisu zadovoljene.

Važno je poduzeti nešto kad te važne potrebe nisu zadovoljene. Počnite prepoznavanjem tih potreba u svojoj situaciji. Može biti od pomoći izgraditi blisku povezanost s jednim prijateljem. Uz to, potrebe možete zadovoljiti i ako naučite kako uživati ili se osjećati ugodno kad sami nešto radite.

Koji je put do promijene?

Vaša usamljenost ne mora trajati zauvijek!

• Probajte u svoje svakodnevne aktivnosti uključiti i druge ljude.
• Izlažite se novim situacijama u kojima možete upoznati nove osobe. Uključite se u aktivnosti koje vas zanimaju. Bit će vam lakše upoznati nekog novog s kim dijelite slične interese.
• Nemojte osuđivati nepoznate osobe na temelju prošlih odnosa. Pokušajte vidjeti svaku novu osobu koju upoznate iz nove perspektive.
• Bliska prijateljstva se obično razvijaju postupno kako osobe uče dijeliti svoje unutarnje osjećaje.
• Izbjegavajte naglo upuštanje u intenzivna prijateljstva dijeleći previše prebrzo ili očekujući da će i druga osoba biti toliko otvorena. Pustite da se odnos razvije prirodnim putem.
• Cijenite sva svoja prijateljstva i njihove jedinstvene karakteristike radije nego da inzistirate da jedino romantična veza može umanjiti vašu usamljenost.

Razvijajte se

Razmišljajte o sebi kao o cjelovitoj osobi i pokušajte ne zanemarivati druge potrebe samo zato što vaše društvene potrebe nisu zadovoljene.

• Vodite računa o održavanju navike zdrave prehrane, redovite tjelovježbe i adekvatnog spavanja.
• Iskoristite svoje vrijeme kad ste sami kao priliku za razvoj samostalnosti.
• Naučite voditi brigu o svojim emocionalnim potrebama.
• Kad god je to moguće, iskoristite iskustva iz prošlosti u kojima ste uživali kako bi vam pomogla da prepoznate što bi vam sada pomoglo da uživate u vremenu kad ste sami.
• Okružite se stvarima (knjigama, igrama, glazbom) u kojima možete uživati kada ste sami.
• Probajte raditi sami stvari koje bi inače radili u društvu (npr. ići u kino).
• Ne odlučujte unaprijed kako ćete se osjećati radeći neku aktivnost. Trudite se održati otvoren um.

Ukratko, nemojte definirati sami sebe kao usamljenu osobu ili usamljenika. Bez obzira koliko se loše osjećali, usamljenost će se umanjiti, ako ne i nestati kad usmjerite pažnju i energiju na nešto drugo. Postavljanje ciljeva i razumijevanje vlastitih potreba, odličan je početak za to.

Povezano: Iza zatvorenih vrata psihoterapijskog savjetovališta – u redu je ne osjećati se dobro