Morate priznati da je pitanje za zamisliti se ako želimo na njega odgovoriti. No, o čemu se ovdje zaista radi i zašto bi ovo pitanje trebalo postati pozitivna izjava s uskličnikom na kraju? Prošećite kroz moju kolumnu i zajedno nađimo odgovor.

Dozvolite djeci da vas otkriju

Prošli tjedan me pitala jedna učenica: “Učiteljice, danas je petak, a ja obožavam petak. Koji je vama najbolji dan u tjednu?“

Odgovorih: „Gledaj miško, ja ti gledam na te stvari ovako. Smatram da svoj život nisam samo tako zavrijedila, nego da sam ga dobila kao poklon kako bih kroz njega, kao kroz neku malu školu, učila od drugih, stjecala nova iskustva, utjecala na druge, prenosila svoja stečena znanja. Smatram da je svaki dan vrijedan u cijelosti i da ga treba živjeti na njegov specifičan način. Jer ako ću živjeti samo za jedan dan u tjednu i stalno ga svaki tjedan iščekivati, sve ove ostale dane uopće neću živjeti. Tako čekajući, moj će život brže doći kraju, bit će kratak. A ako živim svaki dan u potpunosti punim plućima, kompletno od jutra do mraka, svaku minutu, svaku sekundu, moj život će biti dugačak i bit će bogat. Imat ću puno više dana ‘na papiru’ osim onog jednog.“ Bila je zadovoljna i svidio joj se moj odgovor. Biti sretni.

Manje vremena, manje sreće

Gledajući s te strane, potaknuta tim pitanjem, shvatila sam da mi ljudi zapravo jednostavno nemamo vremena za sreću; primijetiti je, dotaknuti je, biti je svjesni. Um fokusiran na neki prošli ili budući događaj nije opušten um koji može biti usmjeren na ovdje i sada. I tako, u kontinuiranom, svakodnevnom iščekivanju tog nekog trenutka, do tog nekog perioda, do tog nekog događaja u našem životu, zauzimamo jedno grčevito stanje, živčan um, a to nije dobar preduvjet za doživjeti sretne trenutke.

Kad smo opušteni na nekom godišnjem odmoru ili u nekoj drugoj situaciji kada ste vi zaista opušteni, možemo se složiti da tada primjećujemo sitnice koje nam inače promaknu. Primjećujemo prirodu, promjene u prirodi, zvukove oko nas. U razgovoru s nekim osobama čujemo i primjećujemo detalje koje prije nismo zamijetili, a vrlo su važni. Sposobni smo zato zamijetiti neke sitnice koje bi mogli urediti. Primjerice, detalje u svom stambenom prostoru koje ćemo srediti s guštom. Fokusiranost na taj posao potpuno nas obuzima. Rezultati su značajni, a mi zadovoljni i presretni još dugo nakon toga.

Opusti se i uživaj!

U opuštenom stanju nema prostora za stresne situacije, za grčenje našeg tijela, naše muskulature. Ne pritišću nas neki rokovi niti moramo biti na pet strana u isto vrijeme. Opušteni trenuci koje trebamo sami kreirati, stvoriti, možda su naš najbolji suplement ili medikament u našem životu kojeg trebamo svakodnevno koristiti.

Pronaći ili osigurati opuštene trenutke u životu može svatko od nas. Nekim danima dulje, nekim kraće. Volim se sjetiti i često mi prođe kroz glavu priča moje prijateljice o izjavi njene šogorice prije umiranja od karcinoma u kojoj šogorica naglašava kako će joj najviše nedostajati trenuci besposličarenja, trenuci kad se ne radi ništa.

Planeri organizacije vremena nas uče kako ćemo sortirati sve naše obaveze jednu za drugom i staviti u neki vremenski okvir kako bismo ih stigli napraviti u toku jednog dana, pa tjedna, mjeseca i dalje. No najčešće zbog neplaniranih životnih situacija nismo u mogućnosti izvršiti plan. Svakodnevnim stresom koji proživljavamo grčimo svoje tijelo uz dodatnu dozu nezadovoljstva našeg uma. Osim bolnih ramena i bolnog vrata, koji su nešto manji problemi, dolaze i mnogo veći zdravstveni i psihološki problemi. Svi imamo iskustva „pucanja ko kokice“, tu se razumijemo.

Biti sretni, što to točno znači?

Želimo se osjećati fit, dobro, ugodno u svom tijelu, bez boli, opušteni u našemu umu, svjesni, koncentrirani, nasmijani, vedri i pametni. Zato preporučujem da u svojim tjednim planerima počnete na dnevnoj bazi organizirati vrijeme odmora koji bi trebao biti najmanje sat vremena.

Mogu ovdje biti i malo gruba… jedan razgovor s prijateljicom može vas umoriti za cijeli tjedan. Mijenjajte ga! Maknite ga i nemojte raditi sat vremena ništa! Može prijateljica bez vas kao i vi bez nje. Pitajte se je li navika vašeg sastajanja rezultat vaše ili njezine dosade ili potreba. Pitajte se što ćete imati od tog razgovora. Razmislite dobro s čim ćete se vratiti doma. Nemojte da vam izbije nešto što niste planirali, pa ćete se osjećati strgano kad se vratite. U svakom slučaju, razmislite, što je vama potrebnije. Sjetite se da su nekada ljudi poslije ručka imali običaj zaleći i odmarati se, a tek nakon toga bi se primili nekog posla.

Planirajući svakodnevne trenutke odmora smirit ćemo svoj um, opustiti svoje tijelo i ponovno se resetirati u početnu točku. Vratiti se osvježeni na start.

Što te opušta?

Nekoga opušta samo ležanje, nekoga ležanje uz slušanje ugodne glazbe, slušanje zvukova prirode, čitanje knjige, meditacije u sjedećem ili ležećem položaju. Koristite samo ono što vas opušta, ali pri tom imajte na umu da je to stanje, a ne radnja. Tu ne ulazi gledanje TV-a ili prisustvovanje na društvenim mrežama, jer nas hipnotizira, a ako smo odlučili čitati knjigu, uvijek je u nekom trenutku možemo odložiti.

Najbolja regeneracija je samo disanje u ležećem položaju, jer smo tada najopušteniji i možemo pratiti udisaj i izdisaj donjeg trbuha ne razmišljajući ni o čemu. Možemo ako želimo pratiti udah kojim opskrbljujemo dijelove našeg tijela vrlo polako. Opuštenim umom i tijelom ulazimo u neku sljedeću radnju smireno i polako. Tada ćemo posao bolje napraviti, s mnogo manje pogrešaka, s mnogo manje praznog prostora, a naš um će biti koncentriran na posao. Neće biti ometen vanjskim utjecaji jer neće na njih biti osjetljiv.

Neće više biti onog osjećaja da radimo sto radnji koje smo započeli, a niti jednu nismo završili. Sumrak je stigao, dan je prošao, a mi nismo ništa napravili čekajući i dalje taj željeni petak, pa tako frustrirani odlazimo na spavanje i ulazimo u sljedeći dan.

To definitivno nije rješenje. Taj začarani krug treba prekinuti uvođenjem svakodnevnih odmora. Zamislite sebe kako svaki dan sat vremena, u poluležećem položaju, zavaljeni u svojoj vrtnoj stolici ili ležaljci ispijate svoju popodnevnu kavicu, čaj ili možda popodnevne sok te promatrate prirodu. Tako bi mogla izgledati vaša oaza mira i obnove.

Zamisliti svoju oazu obnove i mira i koristite je svakodnevno. Zagarantirano je da vam time sreća neće pobjeći, već će biti stalno ispred vas i uz vas. 

Ovu kolumnu možete poslušati i u audio obliku, uživajte! KLIKNI

Povezano: samački život može biti dobar ili loš, mi smo kormilari koji upravljamo svojim životom