Već sam spominjala balans između onoga što osjećaš i onoga što se vidi. Ono što nosiš nije samo odjeća nego i puno više od toga.
Ono što nosiš su tvoje vrijednosti koje dobivaju lice i naličje kroz vanjštinu. Kada bi ljudi mogli živjeti od ljubavi i zadovoljstva, razgovarati čistom intuicijom i voljeti punim srcem, sve ostalo ne bi bilo potrebno. No, ne živimo u takvom svijetu. Vanjština je itekako važna. Ali samo kao odraz onoga što nosimo iznutra.
Kada bi ljudi živjeli od čiste ljubavi, ne bi bilo ratova niti nadmetanja. Kada bi komunicirali čistom intuicijom ne bi postojale riječi niti statusi. Kada bi bili zadovoljni samim sobom kao osnovom svojeg postojanja, ne bi bilo potrebe okretati se oko sebe i tražiti one koji su bolji od nas da bismo tome težili, ili one koji su lošiji od nas da bismo se time tješili.
Balans kao izraz vlastitog postojanja označava pomirenje svjetovnog i duhovnost postojanja. Jeste li pomireni? Ili osjećate da vam je potrebno uspoređivati se s drugima da bi našli svoj mir?
Kada shvatite da vaš mir dolazi iz istog onog mjesta odakle dolazi i osmijeh trogodišnjeg djeteta, tek tada možete biti u balansu. Često kažu da od djece trebamo učiti. I doista, trebamo. Uživati u igri i u sada, u bezbrižnosti i bez straha. Jer da nema brige i straha bismo li bili pokorni? Bismo li stali kada je potrebno krenuti? I bismo li sami sebe okovali kada je potrebno djelovati?
Ako uzmete balans kao pomirenje sa vlastitim sobom – jeste li u balansu?
Ljudska je priroda takva da su nam brige i strah svakodnevnica. I uspoređivanje kako bismo bili bolji, ali vrlo često i kako bismo sami sebi oduzeli to pravo. Jer uvijek ima netko bolji od nas. Balans je samo pitanje priznati sebi – sebe. Ono što jesmo i ono što možemo biti. Zatomiti strah i brige i poduzeti taj prvi korak da bi djelovali.
Možete li izaći iz zone komfora i priznati sebi da je vrijeme da krenete? Ili je potrebno vrijeme? I prostor? I drugi? I još koješta što vas može odvratiti od promjene…
Jednom je netko rekao, a ja sam dopunila: Samo je promjena stalna, a samo je čovjek bitan.
Autorica: Dina Balić
