Možemo li se dogovoriti? Možda i ne možemo. Možemo li to prihvatiti onda kao definitivno? Ili ćemo i dalje biti uporni i tražiti ljude da nas razumiju?

Kada se međusobno ne razumijemo, bili mi dio obitelji ili možda nekog kolektiva, razgovori su hladni, kratki i mučni. Potencijalni sukob je tu u prikrajku. Sve je to dio realnog procesa. Dogovor.

Zašto je to tako?

Ne razumijemo se, to nam je jasno, samo to ne možemo prihvatiti. Zato su takvi odnosi ispunjeni povišenim tonom, svađama ili se čak jadamo nekoj drugoj osobi, koja još manje razumije situaciju od nas, očekujući kako će nam pomoći. Netko nije obavio neki zadatak koji mi smatramo bitnim. Ili se pak traži od nas da radimo nešto što smatramo trošenjem vremena. Onda se to sve tako lijepo pomiješa, pa postane sivo, gusto, maglovito. Nitko više nikoga ne čuje, ne vidi i ne doživljava. Evo kaosa!

Ima li rješenja?

Kaže ona meni: “Gle, u svakom slučaju trebali bi sjesti i svatko bi trebao reći svoje mišljenje i onda se pokušati dogovoriti.” Slažem se s prvim korakom koji se sastoji od iznošenja vlastitih stavova. To je u svakom slučaju pohvalno i potrebno kako bi se međusobno čuli i kako bi sami sebe izrazili i čuli što to pričamo. Oni koji su iskusniji komunikatori ovu priliku mogu iskoristiti kako bi prikupili informacije od slušateljstva. Tko sluša sa zanimanjem, a kome idemo na živce. Ne trebamo drugima biti zanimljivi ako smo zanimljivi sebi.

U momentu kad izražavamo svoja mišljenja i stavove možemo očekivati da neki sugovornici neće šutjeti, već će upadati u riječ, kolutati očima, dignuti se i otići. I još mnogo toga, što je i stvarno moguće. Onda ovaj je prvi korak lutrija ili početna opasnost, to trebamo prihvatiti. Bit će što treba biti. Nije to loše. Dobit ćemo neke nove informacije o sudionicima. Na taj način treba gledati na moguće ishode.

Kao što vidimo, rješenja su brojna. Predvidjeti rezultate nije moguće. No, ipak je najveća pogreška slijepo vjerovati kako treba vladati dogovor i prisilno ga izvojevati. Naočale kroz koje to gledamo najbolje je odmah baciti u smeće.

Različitosti nas razdvajaju

Ljudi su međusobno toliko različiti i toliko ih međusobno različite stvari interesiraju, ili su im prioritetne, da možda nikad nećemo dobiti apsolutni dogovor. Zapitajte se koje stvari u životu su vama na prvom mjestu, pa onda napravite niz od još nekih manje važnih ispod.

Ono što su vas u životu naučili da je bitno, te ste parametre preuzeli i danas ih živite. Tako je kod sviju nas. No nisu nas isti ljudi odgajali i zato se razlikujemo. To saznanje je dobro da nakon iznošenja mišljenja shvatimo da ne možemo podvući crtu i napraviti zajednički dogovor.

Najgora moguća stvar je ako mislimo i vjerujemo kako dogovora uvijek i svugdje mora biti. Ponekad nam dogovori odgovaraju, ali ne odgovaraju drugima, i obrnuto. I zato bolje u takve začarane krugove ne ulaziti. Dogovora ponekad jednostavno nema i ne treba ga forsirati jer smo međusobno različiti kao nebo i zemlja, kao noć i dan, ali postoji nešto što se zovu korektni odnosi.

Forsiranjem umjetnog razumijevanja znamo da neće na tome ostati, postat će još i gore. Jedno je razumjeti osobu, suosjećati s njom, dopustiti joj da ona bude takva kakva jest. Drugo je može li joj se tolerirati ako je prešla granice pristojnog ponašanja ili možemo li prihvatiti da radi na način kakav ona želi, a nama je bitno nešto sasvim drugo.

Vrijednosti nas obilježavaju

Ono što je nama bitno je naša vrijednost i to nas razlikuje od drugih ili nas spaja s nama sličnima. Prema vrijednostima oblikujemo naše živote, biramo partnere, poslove i strategije rada, planove. U njima se nalaze naše vrijednosti. Kada smatramo nešto bitnim, dragocjenim i vrijednim mi ćemo to napraviti brzo i kvalitetno. U suprotnom nećemo.

I sad dolazimo do jedne najbitnije crtice u cijelom ciklusu ove teme, a ona nam govori sljedeće… Rješenje koje funkcionira dogodit će se onda i samo onda ako imamo slične ili iste vrijednosti. U neurolingvističkom programiranju bi se to zvale „mape“. Zamislite dva dlana koja se žele poklopiti, pa se tek dodiruju možda jagodicama jednog prsta obiju dlanova. Već tada postoji šansa za dogovor.

Znači ako se preklope, dvije osobe imaju barem jednu sitnicu zajedničku. Ta sitnica je vrijednost koja ih spaja. Ona im omogućuje da nešto zajednički naprave, da se druže i budu zajedno, funkcioniraju u timu ili nekom zajedničkom radu. Ako toga nema te dvije osobe će se kad tad razdvojiti i svaka krenuti svojim putem u potragu za osobom sličnih ili istih vrijednosti.

Zato postoji ona pametna rečenice da nam u život neki ljudi dolaze, a neki odlaze. I to je u redu. Ovo znanje možemo iskoristiti ne samo da nam je sada jasnije i lakše prihvaćamo to što se ne možemo dogovoriti i ići u istom smjeru, već ga možemo koristiti kada biramo prijatelje, suradnike, partnere. Slažete se kako je ugodno biti u društvu istomišljenika, a teško i pomalo naporno kada smo totalno različiti, kad svatko vuče na svoju stranu. Jedino dogovor može kuću graditi, a svađa ju ruši, kako kaže stara poslovica.

Osobe koje žive svjesno, okružene su upravo osobama sličnih vrijednosti

Zato prestanimo biti naivni da sve probleme ovakvog tipa ili bilo kojeg drugog možemo ispeglati. Možemo forsirati razgovore, rasplakati se, gurati svoja razmišljanja smatrajući ih ispravnima u želji da postignemo konsenzus. Što se prije pomirimo sa situacijom da nakon svih takvih napora možemo i dalje ostati na početku, manje ćemo se potrošiti i uložiti svoju energiju u neke druge planove i druge ljude.

Osobe koje žive svjesno svoje vrijednosti okružene su upravo osobama sličnih vrijednosti. Životne situacije koje im dolaze privučene su njihovim vrijednostima i njihov život nije mučan. Dakako, on nije prekrasan i najpozitivniji na svijetu, nije bez uspona i padova.

Kad bi život bio ravna crta on bi tada umro. Zato on i jest krivulja koja se konstantno diže i spušta u većem ili manjem rasponu. Dok je tako, imamo mogućnosti svoj život urediti s obzirom na svoje vrijednosti onako kako mi želimo.

Poštujemo različitosti

I one najrazličitije osobe imaju bar jednu malu sitnicu zajedničku. Trebat ćemo se potruditi da to pronađemo ako nam je bitno da funkcioniramo. Vrijednosti nikad nemojte napuštati da biste kompromisno uspostavili umjetne dogovore. Nanijet ćete sebi veliku štetu koja će rezultirati autodestruktivnošću. Svoju nesretnost ćete potiskivati što nije dobro za zdravlje.

Živite svoje vrijednosti i dopustite drugima isto. Tražite svoje jato jer imate na to pravo. Netko zasigurno čeka da postane baš dio vašeg jata, usrećite ga.

Ovu kolumnu možete poslušati i u audio obliku, uživajte KLIKNI

Povezano: Usponi i padovi, dobro ste došli u mome životu