Meni najdraže. Tebi najdraže. Svakom nešto, nekome ništa. Sve jednako. Sve naopako. No, da se bolje u svačije srce zagledaš, naći ćeš barem sitnicu koju oni stave ipak na prvo mjesto. Pa u tišini, kad nitko ne gleda obrišu po koju suzu radosnicu…
Bakino najdraže
– Evo meni mojeg unuka! Uđi! Kako si putovao? Je li sve bilo u redu?
– Bilo je.
– Sigurno si gladan. Vidi što ti je baka sve pripremila!
– Dobro.
Unuk sjedne za stol i vadi iz torbe laptop. I stane nešto pisati, ne gledajući uopće u baku. I tako to potrajalo dobrih sat vremena. A baka okolo i poprijeko. Nervoza i ushićenost izmjenjuju se iz minute u minutu. A kad je započeo sat drugi, ona ljutito ode do telefona pa nazove svoga sina Anđelka.
– Halo, Anđelko! Stigao je Ante! Je. A kako znaš da je stigao? Javio ti. Kako ti je javio, a cijelo vrijeme šuti i gleda u nekakav mali televizor kojega je donio sa sobom. Čuj, je li s njim sve u redu? Preko Facebooka kažeš, javio se…
– Bako, sad ću ja jesti, još samo malo…
– Anđelko! Slušaj, ja mislim da se naš Ante na tom fakultetu razbolio! Ja sam u autobusu čula za te neke „face“, kako vi govorite. A to su ljudi koji su poznati, ili koji zavode žene. Anđelko, kako tvoj brak? Nemoj da ja čujem da si i ti ta „faca“ i što ga ja znam, neki bok… Ja svoje bokove koristim samo za ples. Vidi, kako njišem njima, vidi! Ja sam stara, ali nisam mrtva! Halo!? Nemoj vikati Anđelko na svoju majku! Jesam li te tako odgojila, sram te bilo! Ako ste vi meni najdraži, neka i taj neki „Facebook“ bude – bakino najdraže.
Povezano: Izvan okvira – ne daj Bože da tko izađe iz tih okvira van
Autorica: Sunčica Orešić, književnica, prozaistica, ilustratorica, tekstopisac, dramski pisac
