Moram li svaki dan biti dobro, pozitivno razmišljati, uvjeravati sebe da je ono što radim najbolji izbor za mene, stopirati se kad sam ljuta ili tužna? Ma ne. Imam pravo biti sve ono što osjećam u ovom trenutku.
Pa, što ako se porežem? Hoću li tražiti Svemir da vrati vrijeme unazad jer ja ne smijem krvariti? Ma, dajte molim vas. Sve što nam se događa, događa se s određenim razlogom za koje mi nemamo odgovor i ne trebamo se time opterećivati. Odgovori tako i tako dođu malo kasnije. Na nama je da prihvatimo ono što je oko nas. Imamo pravo biti sve ono što osjećamo u ovom trenutku. Usponi i padovi dio su našeg života.
Prihvaćanje
Ovu riječ ne razumiju mnogi u pravom njezinom smislu, a u tome je ključ. Još uvijek pohađam jednu edukaciju koja me naučila baš tome. Cilj je da sve što dolazi izvana na što ja ne mogu utjecati, jer nije pod mojom ingerencijom, dozvolim da prođe kroz mene bez zadržavanja. Ovo, prođe bez zadržavanja je najbitnije. Drugim riječima poslušam, poštujem, prihvaćam i vraćam izvoru odakle je došlo.
To je još i Buda davno govorio u onoj priči kad ga narod pljuje, gađa koječime i vrijeđa. Kad su ga monasi pitali zašto ne uzvrati, on im je odgovorio da sam odlučuje koje će poklone primiti. Znam ja to odavno, no nisam znala kako se to radi i primjenjuje. Samo sam akumulirala svoja loša stanja koja su bila odgovor na situacije u koje sam upadala.
Sada je to lako i odlično funkcionira. Radi se o jednoj praznini koju stvaram u svom umu. Meni sliči na sigurnu kuću kroz čije bedeme nitko ne može proći koliko god se trudio osim onih koje vi puštate. Zaključak je da ne puštate više ništa i nikoga.
E, tko ne bi poželio da može razgovarati o svim temama i biti u svim situacijama potpuno miran.
Mi živimo u dualnom svijetu
Znam da nas bombardiraju sa svih strana kako treba biti u miru, smireno i lijepo komunicirati, biti uspješna, poduzetna i otvorenog uma… i još mnogo toga. Potrebno je podsjetiti se da mi živimo u dualnom svijetu. Gore-dolje, lijevo-desno, noć-dan, crno-bijelo, ying-yang, muško-žensko… a to su naši ispiti, oluje, životne situacije. Težnja miru i balansu je živjeti između, a život u sadašnjem trenutku ili prisutnost nije ništa drugo već osluškivanje krajnjih vrijednosti plusa i minusa koje nam pomažu kormilariti među njima.
Životni val koji ide prema naprijed
Kad smo u lošijoj životnoj fazi, to je samo informacija iz koje doznajemo što nam ne odgovara kako bi se o nju odbili u drugu fazu koja nam odgovara. Ako ona traje jednu minutu, jedan sat, pa i jedan dan to je odlično, no nije dobro kad traje duže od toga. Tada je to znak da smo je preuzeli u sebi, a mi trebamo biti protočni. Protok je vezan za životni val koji ide prema naprijed, ne staje niti se okreće unazad.
Vidjeli ste hiljadu puta malen neugledan cvijet kako odolijeva ružnom vremenu, hladnom, kišovitom i vjetrovitom. Možda ste ga i žalili gledajući ga takvog. No, već sutra dan ste ugledali prekrasan cvijet koji je otvorio svoju tada zatvorenu glavicu obasjanu podnevnim suncem. Sreća vam je tada izmamila osmijeh na lice. Pitamo li se je li taj cvijet trebao to proživjeti? Ili kako to da nije uginuo tijekom oluje? Ne, ne postavljamo takva pitanja.
Povezano: Komunikacijom do duhovne slobode – mi odlučujemo što ćemo slušati i čitati
Pronađeni mir – praznina
Mir i u najtežim trenucima, pa i onim samo s laganom nervozom ili nemirom prebrodit ćemo s lakoćom ako se posvetimo svom tijelu.
Disanjem iz Hare ili donjeg Tan Tiena koji se nalazi u centru našeg tijela, barem 10 minuta dnevno, pripremit će naše tijelo na ovakve i slične situacije. Dok to radite napravite oko sebe potpunu tišinu kako bi se apsolutno posvetili svom tijelu i bili u sebi.
Ovako pripremljeni vaše sve životne situacije nećete zaobići, no propustit ćete ih bez da se poljulja vaš izgrađeni mir. Usponi i padovi.
Kolumnu možete poslušati u audio obliku.
