S vremena na vrijeme, svatko bi trebao zastati i zapitati se je li smjer kojim se kreće uistinu njegov. Iako će dio ljudi pokušati ignorirati to pitanje, svima prođe kroz glavu.
Nekad odgovor stiže u obliku tihog šapata. U drugim prilikama to će biti glasnije i snažnije. Nekad prepuni snova i želja koji su se činili nadohvat ruke, a danas sterilnih pravila kako bi se uklopili. Snovi su individualni i autentični. Kada si dopustimo sanjati bez osjećaja krivnje, jer bi trebalo raditi nešto pametnije i bez samoosuđivanja, a navodno veliki snovi nisu za odrasle nego za djecu, to postaje pokretač promjena, motivator i unutarnje gorivo. Tada dolazi inspiracija i dobre ideje. Dolazi mogućnost za ostvariti svoje snove.
Srećom, život svima daje bezbrojne prilike i mogućnosti. Prije nego što još dublje potisnete svoje snove i zaključite da „ste prestari/niste dovoljno obrazovani/nemate vremena…” pogledajmo na koje sve načine hvatamo sami sebe u zamku, sputavamo se i udaljavamo od svojih snova.
Evo kako (ne) ostvariti svoje snove:
Dodjeljujemo predznak dobro/loše
Naš mozak jako voli klasificirati na dobro i loše, na primjereno i neprimjereno, na lijepo i ružno. Takvo pojednostavljivanje stvari služi kako bi se brzo donijela procjena i eventualno se zaštitili i preživjeli. No, svakodnevni život je kompliciraniji. Često, ne vidimo odmah zašto se nešto moralo dogoditi. Ne vidimo zašto je neka osoba takva kakva jeste ili iz kojeg razloga nismo dobili ono što smo željeli pa burno reagiramo, poneseni emocijama i uzavrelom glavom. Treba naučiti vjerovati sebi i životu. Možemo se nositi sa svime što je stavljeno pred nas i baš se sve događa s razlogom. Isto, kao što i svi ljudi ulaze u naš život sa svrhom.
Ne poznajemo vlastito biće
Uljuljkani u poznatu rutinu i blještavilo s ekrana, lako se odvojiti od svog bića. Lako se stopiti s masom i živjeti život po tuđim pravilima te ostvarivati tuđe snove. Za povratak sebi dovoljno je redovito odvajati po nekoliko mirnih trenutaka za sebe. Provoditi ih u samoći ili radeći stvari koje nas vesele. Ali tu je i psihoterapija, isprobavanje novih aktivnosti, usvajanje novih znanja i selidba. U novim okolnostima, u novoj sredini, okruženi novim ljudima, ne pričaju se stare priče već se pišu nove.
Imamo pogrešnu sliku o sebi
U nemalom broju slučajeva, čovjek se, u potpunosti, identificira s jednom svojom (navodnom) karakternom osobinom ili svojim postupkom. Pa se tako mogu čuti izgovori: ”Ja to ne mogu jer sam previše nestrpljiv/nepažljiv/nervozan…”. Moglo bi se zaključiti da su to samo crte karaktera na kojima se da raditi. Ali, bolje je pitanje „Kako se to zaključilo i je li to doista istina?”.
Ljudi si predbacuju što su „večernji tipovi” pa ne ustaju u 5 kako je to ovih dana popularno. Zaključuju da su lijeni umjesto da slijede svoj vlastiti bio ritam. Ili će reći za sebe da su „nervozni tipovi” dok su zapravo tužni, ali si ne smiju to priznati jer su cijeli život učeni da samo djeca smiju plakati. Umjesto da se osuđujemo, trebali bi se prihvatiti i poboljšati ono što nam smeta. Ne ono što se drugima ne sviđa. Tako idemo putem napretka, a ne putem savršenstva.
Možda se neće svi snovi ostvariti preko noći, ali oko njih se vrijedi truditi. Neki su lakši, ali su svi ostvarivi i na to se treba podsjećati svakodnevno, jer ako ih nemamo, čemu težimo u životu? Ne postoji pravo vrijeme za ostvarivanje snova, ali postoji naše vrijeme – kada kažemo „da” životu i svoje snove preoblikujemo u smislene projekte u čijem ćemo ostvarivanju uživati i postajati sve snažnija, mudrija i sretnija osoba.
Povezano: Zašto se ne osjećamo uspješno?
