Sve je više pojedinaca koji traže psihoterapijsku pomoć ili podršku jer se osjećaju loše. Prave vrijednosti sve se više gube, to značajno utječe i na mentalno zdravlje ljudi.
U redu je ne osjećati se dobro, lažna pozitiva nam može naškoditi
Mediji nas svakodnevno bombardiraju natpisima u kojima se zagovara pozitivan odnos prema negativnim situacijama. Suvremeno društvo i trendovi koji nam se kontinuirano nameću sa sobom nose brojne opasnosti za mentalno zdravlje. Što god vam netko rekao, u redu je ponekad biti zabrinut, tužan i ljut. U redu je ne osjećati se dobro kada nam se dešavaju loše stvari. Ali nije u redu ostati zaglavljen u očaju, strahu i tuzi.
Svi znamo da je pozitivan pogled na život dobar za naše mentalno zdravlje. Međutim, život nije uvijek pozitivan. Ispunjen je bolnim emocijama i iskustvima koje je važno osjetiti i s njima se nositi otvoreno, a ne ih odbacivati u korist lažne pozitive. Skrivanje pravih emocija može naškoditi onima koji prolaze kroz teške periode.
Ljudima koji prolaze kroz traumu ne treba govoriti da ostanu pozitivni, treba im dopustiti da njihove emocije izađu na površinu, da ih osjete. Važno je prihvatiti i bolne emocije kao sastavni dio života kako bismo ih preboljeli i u potpunosti uživali i u svojim najradosnijim emocijama. Dakle, na mnoge životne situacije pozitivne misli nisu prirodan odgovor. I u takvim situacijame u redu je ne osjećati se dobro.
Iako nam se nameće fokusiranje na pozitivu, ignoriranje poteškoća nije dobro. Stvara se dojam da uvijek moramo biti dobro i da je uvijek moguće biti dobro. To nije istina niti je prirodno.
Crtice iz psihoterapijskog savjetovališta
Na poziv urednice odlučila sam podijeliti neke od crtica iz psihoterapijskog savjetovališta i problemske situacije koje su u sve većem porastu. Većina klijenata očekuje instant recepte za rješavanje vrlo teških i bolnih iskustava. Proces samoizlječenja je moguć, ali je potrebno svjesno doći do svih svojih osjećaja te potpuno ogoliti svoje iluzije do najčišće realnosti.
Život s narcisoidnom osobom
Imala sam priliku raditi s klijentima koji uz sva nastojanja ne mogu izaći iz toksičnog odnosa, bilo da se radi o partneru ili nekom članu obitelji. Većina njih je razvila vezanost kroz traumu koja je često vidljiva kod onih koji su odlučili prekinuti kontakte s narcisoidnom osobom. Ti ljudi kao da su zapeli u odnosu i većinu vremena na psihoterapiji žele posvetiti razmišljanju o toj osobi. Kao psihoterapeut pokušavam im pojasniti da je vrijeme koje su proveli u odnosu koji je bio pun uspona i padova stvorilo određenu jakost te iste toksične vezanosti.
Mozak kao da na neki čudan način postane ovisan o nagradi i kazni emocionalno-fizičkih zlostavljača. U takvim vezama oslobađa se hormon kortizol koji je stalno povišen. To može uzrokovati različite fizičke senzacije – od lupanja srca, do ozbiljnih problema uz poremećaje raspoloženja.
Samookrivljavanje
Kroz razgovor s klijentima doznajem da je veliki broj emocionalnih sjećanja prožet vrlo teškim i bolnim događajima. Neovisno o neugodnim iskustvima, osoba je i dalje zaglavljena u tom odnosu. Neki od stručnjaka za mentalno zdravlje koriste naziv „Stockholmski sindrom“ prema kojemu se žrtva zapravo emocionalno veže za svog zlostavljača. Često klijenti pokazuju sažalijevanje. Neki pokušavaju opravdati postupke zlostavljača i teže samookrivljavanju.
Ljudi koji su i dalje emocionalno vezani uz zlostavljača, a u većini slučajeva se radi o partneru, i dalje gaje nadu da će im se partner javiti iako su prekinuli partnerski odnos. Uporno se nadaju da će se druga strana promijeniti iako sve upućuju da se to nikada neće dogoditi. Žale se na noćne more vezano uz zlostavljača, usprkos svemu, razmišljaju o toj osobi.
Neki imaju izraženu potrebu sebe okrivljavati i pri tome naglašavaju da se nisu dovoljno trudili ili da su možda trebali uložiti više truda da spase odnos. Nažalost, mali je broj onih koji na početku terapije mogu uvidjeti da je zlostavljač koristio sve moguće vrste manipulacije. Manipulacija je se vrlo često dešava u toksičnim vezama i jedan je od čestih razloga vezivanja.
U praksi, zlostavljači su narcisi koji se najlakše mogu prilijepiti uz suovisne osobe kojima treba puno pažnje i ljubavi kako bi ih u kasnijoj fazi odnosa mogli na različite načine izmanipulirati. Odnosi su isprepleteni usponima i padovima, a klijenti mi znaju reći: „Na trenutke mi je lijepo u tom odnosu, ali ima jako puno situacija kada je nepodnošljivo.“
Nema mjesta za iluziju
Obasipanje ljubavlju, omalovažavanje i odbacivanje neka su od obilježja suživota s narcisoidnom osobom. Nažalost, većina klijenata ima traumatična sjećanja koja se vežu uz period djetinjstva i odrastanja što dodatno otežava uvid. Ljudi mogu izaći iz toksičnih odnosa pod uvjetom da dođu do uvida u realno stanje u kojem za iluziju nema više mjesta. Ono što se dešava kod većine mojih klijenata je da prolaze kroz stanje „zapamćene traume“ zbog čega je važno prekinuti sve oblike komunikacije. Ako se radi o članu obitelji, kontakte je nužno svesti na prijeko neizbježne.
Ozdravljenje tijela, uma i duha
Klijentima koji prolaze traumatično iskustvo i doslovno vode borbu sami sa sobom, uz redovitu psihoterapiju, preporučujem i da uvedu neki oblik tjelesne aktivnosti, nove hobije, druženje, čitanje, zdravu prehranu obogaćenu vitaminskim suplementima. Sve to može biti korisno u procesu ozdravljena tijela, uma i duha.
Biti suosjećajan prema sebi ujedno znači i biti motiviran za život dostojan življenja kojeg svatko od nas zaslužuje.
