Moram priznati da mi je jako dugo trebalo da se odvažim otići na sat joge. Živjela sam u uvjerenju da će mi to biti pasivno, da neću moći izvesti poze (tj. asane) koje se od mene traže. Podlegla sam stereotipnom mišljenju da je joga za one produhovljene, uzvišene, „tanke“, bolje, osvještenije osobe od mene koja trčim i vježbam u teretani.

No, kako sam od ranih 20-ih počela raditi na sebi, svom tijelu, umu i ponašanju, u gotovo svakoj knjizi koja je bila u skladu s mojim ciljevima da naučim misliti, govoriti i raditi čim više toga ispravno i korektno prema sebi i drugima u životu; predloženo je da se počnu prakticirati joga i meditacija. Preskakala sam te dijelove i odmahivala rukom „nije to za mene“. I istina je ta da u tom trenutku to stvarno nije bilo za mene. Nisam bila spremna primiti ono što joga nudi za tijelo, um i duh.

Imala sam puno pitanja, nedoumica i misli s kojima nikako nisam mogla izaći na kraj i dovesti ih na pravi put. Nisam se mogla osloboditi prošlih događaja koji su me vukli natrag u obrasce ponašanja koji mi ne koriste, koji guše i zbog kojih ne mogu graditi osobu kakva želim biti. Knjige koje sam čitala su mi pomogle da shvatim i naučim mnogo toga. No, u jednom trenu došla sam do zida u kojem mi više ni jedna premisa nije koristila. Nisam mogla primiti ni mudrost ni znanje.

Prezasićenost

Previše teretane, buke, misli, savjeta, knjiga, sadržaja, podcasta… svega. Polako sam počela pucati. Gubiti strpljenje, ignorirati sve što znam i prepuštati se impulzivnim odlukama. Jelo se previše, pilo previše, potrošilo se vrijeme na krive stvari, ljude… gubila sam se.

Kad me lupilo što si radim, očajno sam na YouTube tražila neki novi video koji će mi pomoći, neki podcast koji će me smiriti… i na sve što sam utipkala u tražilicu došli su rezultati za filmiće tipa „Pronađi mir kroz jogu?“, „Smirite um kroz ove 3 asane“, „Meditacijom do unutarnjeg mira“ itd.

Pukao mi je film. Sljedeće što sam natipkala u Google je bilo „Yoga studio Sesvetski Kraljevec Sesvete“. 1,6 km od moje kuće je najbliži studio za jogu. To je to. Rezervirala sam probni sat sutradan i od tada sam svaki tjedan na prostirki 3-4 puta.

Razumijevanje i strpljenje za sebe

Nakon teškog dana opuštanje je joga. Nakon tužnog dana mir je u jogi. Gorim u pozama, tj. asanama, sretna što svaku mogu napraviti. Zahvalna. Svakim udahom svjesno udišem ono što je moje, ljubav, zdravlje, obilje. Svakim izdahom izdišem sve što me stišće, što je tuđe, a ja nosim sa sobom; tuđu bol, ljutnju, komplekse i nemir.

Nakon prvih 10-ak dolazaka na praksu počela sam se smirivati i primjećivati što se događa izvan mene, a što u meni. Počela sam prepoznavati znakove ljutnje prije nego bi došla. Počela sam drugačije razgovarati s drugima, ali i sa samom sobom. Riječi koje sad upućujem sebi, svom tijelu su riječi nježnosti, ljubavi i prihvaćanja. Imam razumijevanje i strpljenje za sebe prvi put u životu.

Sigurno se pitate kako je moguće doći do promijene razmišljanja i odnosa prema sebi kroz izvođenje pokreta na gumenoj prostirki. Kako sam mogla doći do toga da se zavolim i počnem unositi pozitivno i dobro u svaki dan koji živim? Knjige koje sam pročitala su mi jako mnogo pomogle da si sama pomognem. Ali, asane su ono u čemu su te sve riječi mudrosti oživjele, povukle me iz misli o prošlosti i budućnosti u sadašnji trenutak – jedini trenutak koji zaista postoji. Jedino što postoji je ovo sada u što gledate i proživljavate. Sutra nam, nažalost, nije zagarantirano.

Ljubav u sebi za sebe i druge

Zato danas treba pronaći barem malo ljubavi u sebi za sebe i druge, nasmiješiti se, zahvaliti na životu koji živite, osvijestiti koliki luksuz imate baš u ovom momentu kad sa svojim zdravim očima čitate ovo, gledate u svog ljubimca, partnera… svoj vlastiti odraz u zrcalu. To su sićušna zrnca iz kojih rastu ispravne misli, riječi i odluke koje će vam život učiniti bogatijim.

Imam sreće što sam došla u studio k osobi – učiteljici joge koja u sebi nosi mir, osjećaj za različite potrebe svakoga tko stane pred nju na prostirku. Svi smo mi krhki, pogotovo kad se izložimo novom iskustvu i ljudima. Treba imati snage u sebi, veliki duh i svjesnost da bi se moglo posegnuti za mirom i dobrotom te to dati drugima. Ja sam bila te sreće da stanem pred takvu osobu.

Kroz jogu učimo puno više od omatanja udova oko sebe. Učimo o snazi koju imamo u sebi da utječemo na vlastite misli, riječi i djela. Učimo o nenasilju, zadovoljstvu, o svjesnosti i biranju ispravnog svaki dan.

Učiteljica nas uči kako njegovati i otvoriti se energiji koji imamo, kako da zaronimo dublje i upoznamo same sebe bolje. Asane (poze) istežu, otvaraju tijelo, opuštaju kralješnicu, potiču krvotok u dijelove tijela koji su zanemareni dok čučimo za računalom, trčimo za klincima, kopamo gredice u vrtu ili punimo šoping kolica.

Joga mi je puno pomogla

Učenje joge stavlja naglasak na dahu kao izvoru života. Disanjem sam naučila smiriti tjeskobu, zagrliti ju nježno i prihvatiti potrebu te emocije da bude prepoznata, a ne potisnuta. Disanjem sam naučila razbistriti glavu prije nego posegnem za tabletom protiv glavobolje ili krenem u svađu zbog nepravde koju smatram da je nanesena.

Mnogo je toga što učim od joge svaki put kad stanem na prostirku. Pozivam vas da date šansu ovoj divnoj praksi koja mi je pomogla da počnem mijenjati ono što sam mislila da ne mogu. Ako ne proživite i ne dobijete ništa više od tjelovježbe – i to je već mnogo.

Povezano: Trening kao najbolji self-care ritual