Naše tijelo zna što je za njega najbolje, a mi možemo naučiti slušati tu njegovu mudrost. To vrijedi i kada su u pitanju nezdravi obrasci jedenja.
Kompulzivno i nesvjesno jedenje najčešći su nezdravi obrasci jedenja koji dovode do pretilosti i glavna su prepreka u pokušajima mršavljenja. Dobra je vijest da postoje načini koji nam mogu pomoći da ih promijenimo i učinimo prvi korak ka zdravijem odnosu prema hrani.
Naučite razlikovati glad od drugih osjećaja
Osnovni princip u prekidanju s kompulzivnim jedenjem je da počnemo jesti samo onda kada smo doista gladni, a ne koristimo jedenje kao odgovor na različite emocije i stanja. Kako učiniti tu promjenu?
Radi se o svojevrsnom razgovoru s vlastitim tijelom i davanju povjerenja mudrosti svoga tijela. Ako smo godinama u začaranom krugu dijeta i korištenja hrane kao odgovora na emocije, najprije trebamo osvijestiti svoj obrazac konzumiranja hrane. Jedan od načina da to učinimo je da počnemo voditi bilješke o tome što i kada smo jeli. Jesmo li prije obroka bili gladni ili ne i kako smo se pritom osjećali.
Kada osjetite potrebu za jelom, najprije ocijenite svoju glad na skali od 1 do 10. Na taj ćete način shvatiti posežete li za hranom doista iz osjećaja gladi ili zbog nečeg drugog. Ako se ne radi o gladi, pokušajte odrediti pravi razlog i zapišite ga. Ako niste gladni, a ipak odlučite jesti, učinite to ali tako da pritom nešto i osvijestite. Odaberite hranu koju ste jeli kada ste bili gladni i promatrajte kakav vam ta hrana ima okus sada. Uživate li u njoj kao i onda kada ste bili gladni i u kojem trenutku odlučujete stati s jedenjem. Nadalje, pokušajte promijeniti vrijeme vaših obroka, na dan ili dva. Promatrajte pomaže li vam to da bolje osvijestite osjećaj gladi.
Kad nakon nekog vremena proučite taj svoj mali dnevnik, on će vam dati dobre smjernice na čemu trebate poraditi.
Konzumirajte obroke bez ometanja
Gdje i kako jedemo jednako je važno kao i ono što jedemo. Usmjeravanje pažnje na trenutak u kojem konzumiramo hranu, umjesto da nam je fokus negdje drugdje čini uzimanje obroka svjesnom radnjom. Ako to nije tako, može se dogoditi da završimo obrok, ali nam se zapravo čini da nismo ni jeli. Jednostavnije rečeno, usta su jela, ali um nije.
Načini na koje svoju pozornost možemo u potpunosti usmjeriti na konzumaciju obroka su da, prije svega, uvijek sjedimo dok jedemo, umjesto da jedemo s nogu ili dok istovremeno radimo i nešto drugo, primjerice gledamo televiziju ili čak vozimo. Jesti valja bez distrakcije radija, televizije, knjige ili novina, u ambijentu u kojem se osjećamo ugodno i smireno.
Nadalje, osvještavanju obroka pridonosi i kada se jede u društvu, u prisutnosti prijatelja, partnera, kolega ili djece, umjesto da jedemo skrivajući se i s osjećajem da ne bismo trebali ili smjeli jesti, što je čest slučaj kod pretilih osoba. Usvojite misao da nam je dozvoljeno jesti, bez obzira na našu težinu jednako kao što nam je dozvoljeno disati, hodati ili govoriti. Ali, svakako pritom valja izbjegavati emotivne ili stresne teme za razgovor jer način na koji um i tijelo reagiraju na takve teme usporava probavu i oslobađa adrenalin te podešava tijelo odgovoru na stres, a ne unosu i probavi hrane. Stoga, zahtjevne teme odgodite za vrijeme nakon obroka.
Povezano: Dugotrajna pretilost zahtjeva cjelovit pristup
Gabriela Vuković mag. nutr.
