Suvremena žena predstavlja slikaricu modernističkog senzibiliteta, Vlastu Pastuović Aleksić čije se likovni izraz razvijao pod utjecajima nekih od pionira apstraktne umjetnosti 20. stoljeća, kao što su bili Vasilij Kandinski, Paul Klee, Joan Miro, i dr.

U svojim djelima Vlasta stvara osobni rukopis, gdje materijalna realnost našeg okruženja prestaje biti primarnim motivom njezinog opažanja, te je umjesto toga zamjenjuje svijet unutarnje psiho dinamike, u kojem se emocije, misli i nesvjesne asocijativne forme izražavaju pomoću snažnog kolorističkog ritma, u sazvučjima, ali i kontrastima boja, linija i oblika.

Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani

U svom ciklusu izloženih slika, pod nazivom ”Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani ”, Vlasta nam spontanom slikarskom gestom dočarava lirsko putovanje kroz atmosferu jedne stare bajke, pisca J. W. Goethea, u kojoj dva lutajuća Plamena žele prijeći s jedne obale rijeke na drugu. Prva obala je carstvo zelene zmije, a druga je carstvo lijepe Ljiljane, te se na svom putovanju oni susreću sa nizom zanimljivih likova i mjesta, koja posjeduju simbolička i/ili metaforička značenja. Osvrt na ovu Goetheovu bajku svojedobno je dao i Rudolf Steiner, te ona predstavlja duboko i zagonetno, alegorijsko djelo, gdje je svaki čitalac bez unaprijed zacrtanih tumačenja, pozvan da uroni u svijet svojih osobnih intuitivnih spoznaja.

Slikanje nadahnuto bajkom

Tako nas i Vlasta na svojim slikama vodi putem svog doživljaja nadahnutog bajkom, kroz mistično plavetnilo hladnih boja vode, povremeno ispresjecanih žarkim i toplim nijansama ili omeđenih isprekidanim, vijugavim crnim linijama, koje nam predočavaju gibanje različitih ritmova, od onog prigušenog i kontemplativnog, preko razigranog, pa sve do duboko vrtložnog, gdje nas Tajna skrivena u dubinama poziva da svojom percepcijom istovremeno zaokružimo cjelinu kompozicije, kao i svaki njezin pojedinačni detalj, i da u svom umu postignemo stanje Jedinstva: ” kako gore, tako i dolje ”, zatvarajući krug jednog Putovanja, u neprekidnoj mijeni i transformacijama.

Baš kao i život sam, tako nam i bajke – one iz našeg uma, kao i one na slikama – donose nepredviđena iskustva, i samo je potrebno da u svom opažanju budemo dovoljno otvoreni i radoznalog duha, kako bi smo od svih tih iskustava uvijek iznova stvarali nova duhovna ostvarenja oslikanih priča i svjetova izraženih u slikama.

mr. art Krešimira Gojanović, ak. slik. graf.