Svatko od nas nađe se u situaciji da mu je potrebna pomoć, osobito kada teret postane pretežak za vlastita leđa.
Pritišće prema dolje, radost i smisao života se pomalo gube. Više nemamo snage za odbaciti teret i ispraviti se. Treba priznati da ima ljudi kojima je upravo taj teret nešto dragocjeno. Dragocjeno jer se mogu žaliti, prebacivati krivnju, ljutiti se ili biti žrtve loših okolnosti. Drugi misle da upravo tako treba biti jer je to njihova sudbina. A treći su oni koji traže pomoć. Tek u trenutku kada je osoba spremna nešto poduzeti dolazi i osoba koja joj može pomoći.
Nedavno mi je jedna gospođa došla na savjetovanje zbog zdravstvenih tegoba. Tijekom našeg razgovora „isplivale“ su životne situacije koje su zapravo dovele do trenutnih tegoba. Jedan od svakodnevnih izazova je temperamentna i vrlo nepredvidiva šefica ove klijentice. Promišljanja o neugodnim (vrlo često sasvim nepotrebnim) situacijama na poslu zaokupljala su njene misli i danima nakon što su se dogodile. Sama pomisao na njih stvarala je nelagodu, pojačavala strahove, izazivala nesanicu. Usred razgovora sjetila sam se ljekovite priče o dva tibetanska svećenika.
Ljekovita priča o dva tibetanska svećenika
Dva tibetanska svećenika krenula su pješke na put od jednog do drugog samostana. Na putu su došli do rijeke koju su trebali prijeći. Međutim, na obali rijeke sreli su ženu koja im je rekla kako bi trebala prijeći rijeku, ali ne zna plivati i strah ju je.
Jedan od svećenika, bez obzira na zabranu fizičkog kontakta svećenika sa ženama, obuhvatio je ženu i ponio ju prema drugoj obali rijeke. Na drugoj strani rijeke žena je zahvalila i otišla dalje svojim putem.
Svećenici su nastavili u drugom smjeru prema samostanu. Hodali su nekoliko sati u šutnji, a onda je drugi svećenik nestrpljivo upitao: „Kako si mogao obuhvatiti onu ženu i nositi ju preko rijeke kada je nama to zabranjeno?“
A svećenik koji je ženu prenio preko rijeke odgovorio je svojem kolegi: „Ja sam ženu prenio i ostavio na drugoj obali rijeke, a ti ju još uvijek nosiš sa sobom!“
Nakon nekoliko trenutaka tišine kod moje klijentice nastupio je „aha“ efekt. Znala sam da je ova ljekovita priča došla u pravom trenutku.
Mi sami odlučujemo kada ćemo otpustiti neku misao, događaj ili osobu. Ova gospođa odlučila je da od sutra događaje s posla ostavi u uredu te ih više ne nosi sa sobom kući. Provjerite i vi koga ili što možda već godinama i sasvim bespotrebno nosite sa sobom, a odavno ste taj teret mogli ostaviti „na drugoj obali rijeke“.
Autorica: Vedrana Nucak, mag.cin.
