Motivacija i samomotivacija jedan su od bitnih elemenata u ostvarivanju ciljeva koje si postavimo, bilo da su to kratkoročni ciljevi kojima organiziramo svakodnevni život ili  dugoročniji kojima se posvećujemo na duži rok, takozvani srednjoročni i dugoročni ciljevi.

Jednom kad si postavimo cilj započinje putovanje, možemo to zvati i životni vijek projekta. Svako putovanje uglavnom ima početak, kontrolne točke i završetak. Većina početaka započinje  s entuzijazmom i predanošću koji s vremenom mogu izblijedjeti ako se ne motiviramo ili samomotiviramo.

Mojih pet dragulja

Odlučila sam raditi ono što najviše volim i živjeti od toga što najviše volim. Najviše volim čitati i pisati i tako je započelo moje putovanje. Dok sam promišljala o tome što u stvari želim raditi dogodilo mi se nešto vrlo interesantno.

Čitajući knjigu o poduzetničkom ponašanju ostala sam zatečena spoznajom da ono o čemu autor piše je isto ono što je prakticirala moja baka Maca. Shvatila sam da do tog momenta uopće nisam bila svjesna bakinog poduzetnog ponašanja ili životne filozofije. Baka je bila menadžerica višečlane, vodila je domaćinstvo i radila je na polju. Baka je moj motivacijski dragulj i često se sjećam njenih riječi:

“Treba kopati da bi koke imale što čokati.”
U vrijeme žetve obično bi rekla: “Sad se sprema božićna pogača.”
Za nju kažu da je jedina u selu, dok je išla u obilazak polja, putem plela čarape. Pa si onda zamislim baku kako hoda uskom stazom preko brežuljka prema polju i plete čarape.

Moj drugi dragulj je Mara, teta moje prijateljice Mirjane, koja je prije tridesetak godina proizvodila sir, otkupljivala dodatne količine od drugih sitnih proizvođača i prodavala ga u Rijeci. Sjećam se živo njene rečenice:”U životu uvijek moraš pronaći neki hobi.”  Često sam se pitala što bi mogao biti moj hobi.

Moj treći dragulj je ujak Simo, sin bake Mace. I sada u sedamdesetim među prvima sadi krumpir, zelje i čisti korov s površina kako ne bi zarasle u šikaru. Ne sjećam se da se ikad na nešto žali, a u životu je rijetko bio statičan.

Moj četvrti dragulj je prijatelj Ilija koji je gotovo četrdeset godina bio vlasnik obrta. U govoru i u pristupu je blag, veseo i zna slušati. Njega se sjećam po riječima da sredstva (novac) ne treba slagati na hrpu već ga treba investirati.

Moj peti dragulj je susjeda Milica, uvijek je bila spremna na šalu i otvorena da prihvati i sasluša drugog ili drugačijeg. Uvijek se sjetim njenih riječi da ništa ne traje zauvijek.

Oni su samo neki od motivacijskih dragulja koje sam pospremila u škrinjicu s blagom. Kad postanem zabrinuta lii preozbiljna otvorim škrinjicu i sjetim se njihovih riječi, djela i krenem  dalje.

Stoga, da bi ste se dodatno motivirali ili samomotivirali i ustrajali na svom putovanju sjetite se svih svojih dragulja, dajte im posebno mjesto i budite im zahvalni na njihovim primjerima, riječima i vremenu koje su vam ili vam još uvijek poklanjaju. I naravno, tako osnaženi koračajte prema sljedećoj kontrolnoj točki svog putovanja.

Sretno!

P.S. I ovo sretno ima posebno mjesto u mom srcu jer me sjeća na jednog od mojih motivacijskih dragulja.

Autorica teksta: Marijana Mrvoš