Što mogu poboljšati? Što mogu promijeniti? Tim pitanjima otprilike započinjem i završavam svaki svoj dan, a kada je neki važan projekt u pitanju nerijetko sanjam odgovore na ta pitanja.
Tako izgleda moj život zadnjih nekoliko godina od kada sam neočekivano završio u korporativnim vodama za koje sam smatrao da me nikada neće zahvatiti. Od struke inženjera radiologije do Direktora i Uprave privatne tvrtke u manje od 5 godina, a da pri tome nije bilo poznanika koji bi vas pogurao! Moguće je i to napraviti na ovim prostorima. Reći ću vam ukratko kako mi se sve to dogodilo i kako biste i vi sebi mogli pomoći ako ste na početku. Ovo je moja priča o uspjehu.
Moja priča o uspjehu
Sve zapravo počinje pomalo bizarno u rupi jednog podruma u mom ranom djetinjstvu (s nekih 10 godina) kada sam pao na glavu. Tada sam silom prilika završio na višestrukim snimanjima glave i nekako sam već tad naslutio kojim bih putem htio poći. Jednostavno ,struka radiologije mi se svidjela. Iako sam bio jedan od najboljih učenika osnovne škole, na opći šok svojih profesora izabirem srednju medicinsku školu pored gimnazije. Ukratko, nakon 4 godine srednje sam proglašen učenikom generacije, i opet na opći šok svojih profesora biram Radiologiju na Veleučilištu, a ne Medicinu.
Vrijediš onoliko koliko doprinosiš
Time zapravo želim reći da sam od najmanjih nogu bio zainteresiran više za praksu, nego teoriju i htio sam što prije početi živjeti od svog rada. Dnevne stresove, uspone i padove bih rješavao tajlandskim boksom gdje sam u 7 godina uspio dogurati i do statusa pomoćnog trenera, a općenito taj dio života mi je pokazao da ako nešto vrijedi za to se treba boriti. Zato sam u cijelo vrijeme studija redovno radio, i zapravo sam sebe sam uzdržavao.
Kada sam završio studij krenuo je obvezni radni staž u struci i prvi doticaj s pravim radnim mjestom. Pomalo sam počeo shvaćati da zapravo zaboli nekoga briga jesam li dobar ili drag. Vrijediš onoliko koliko doprinosiš. Vrijediš onoliko koliko si poslušan. Vrijediš onoliko koliko te mogu iskoristiti. Slijedilo je bolno prizemljenje i jedan bajkovito zacrtani 10-godišnji cilj radnog mjesta se rasplinuo boravkom na burzi rada preko 6 mjeseci. Slijedilo je redefiniranje ciljeva, a struka više nije bila prioritet već posao. To je bila 2. prijava za posao van struke. Tražili su odgovornu osobu za medicinske proizvode u tvrtki Zepter. Prijavim se, sasvim nesigurno odradim razgovor. Poklopili im se godišnji odmori, hitno su trebali zamjenu i tako je krenuo moj put u poslovnim vodama. Obavljati registracije pri nadležnim tijelima je bio periodični posao. Glavnina je bila servis prodajnoj mreži.
Malo pomalo učenik je nadmašio učitelja
Počeci su bili spori. 3 mjeseca sam zapravo samo proučavao, učio, sjedio. Uglavnom bio sam na „ignore listi“. Imali su me zato što su morali. Sve to je trajalo do jedne važne međunarodne konvencije. Zadatak je došao nenadano i neočekivano. Imaš jedan dan, prevedi prezentaciju od 120 slajdova do sutra ujutro (stručna medicinska terminologija) za Direktora Marketinga. Zasukao sam rukave i ujutro je bilo sve gotovo. I tada su, zahvaljujući mom kolegi koji je rekao da bih ja to mogao, ljudi shvatili da mogu podmetnuti leđa za organizaciju i odraditi posao. Od tada poslovi su se samo nizali, a tako i moje odgovornosti. Organiziranje konferencija, kreiranje i provođenje evenata za poznate osobe. Putovanja po zemlji i inozemstvu. Kreiranje i provođenje inozemnih projekata prodaje i mnoge druge aktivnosti su postale sastavni dio mog posla.
Malo pomalo učenik je nadmašio učitelja te sam se isključivo trudom i zalaganjem i neumornim ispunjavanjima zadataka probio gotovo do vrha te sam postao jedan od najvažnijih članova tima. Danas sam spona između uprave, inozemnog središta, prodajne mreže, servisa, skladišta i kupaca. Kreativnost je danas sve u poslu i gotovo svakodnevno se od mene očekuje da iz ničega napravim nešto ili uz minimalna ulaganja. Svoj posao obožavam zato što mogu provoditi svoje ideje i zamisli. U prodaji morate biti kreativni i stalno osmišljavati nove puteve da vam se kupac zainteresira za proizvod. Sreća valjda prati hrabre, pa iz nekih projekata koje sam osmislio, sam imao zaista neočekivane rezultate. Jedan od posljednjih projekata tvrtki je donio 4 posto godišnjeg prometa, a da je pri tome jedan uloženi euro vratio 160 eura priljeva.
Danas sam presretan što sam vidio drugi svijet
U početku sam posao izvršavao prema naredbama, a sada sam u situaciji da sam mogu samostalno kreirati projekte i ideje. A svaki dan je pun izazova, prilika i neprilika i mogu reći da sam imao tu sreću da sam prije svoje 30. godine bio i zaposlenik i voditelj. Na moju sreću još jako puno toga moram naučiti i vidjeti kako bih postao još bolji. Nikada se ne osvrćem na to što sam napravio, završio, već isključivo gotovo sumanuto radim na ispunjenju iduće zamisli i projekta. Jedno vrijeme sam gotovo i očajavao što se udaljavam od struke. Danas sam presretan što sam vidio drugi svijet gdje sam postigao neke stvari za koje nisam ni sanjao da sam sposoban. No zato je potrebno uložiti i u svoj osobni razvoj, treba učiti i ne prestati istraživati mogućnosti jer šteta je propustiti priliku 😉 .
Autor: Ivan Bošnjak
