Baš kao većina ljudskog ponašanja, pogotovo onog vezanog uz druge ljude, i asertivnost se uči. Ovo je kratki tečaj asertivnosti, kratki podsjetnik koliko je važna.
Od rođenja dijete najprirodnije teži zadovoljenju svojih potreba i to želi odmah i neposredno. S vremenom se potrebe nadopunjuju, mijenjaju, a nadopunjuju se i mijenjaju načini na koje dijete izražava te potrebe i načini na koje ih zadovoljava. Tu se odvija proces učenja. U određivanju što je dobro željeti, kako to ostvariti, što je pristojno, što je agresivno, kako nekoga ne/povrijediti i slično sudjeluje određena kulturna, društvena pa onda i obiteljska zajednica.
Tako okolina može sputavati asertivno ponašanje djece ako se ono pogrešno proglašava nepoželjnim (agresivnim, sebičnim i sl.). Uslijed toga djeca mogu usvojiti različite oblike neasertivnoga ponašanja (nepostavljanje pitanja, neizražavanje vlastitog mišljenja i zahtjeva i sl.) koje odrasli smatraju poslušnim i dobro ga prihvaćaju.
Asertivnost djeteta podrazumijeva isto što i asertivnost odrasle osobe – dakle spremnost da se zauzima za vlastita prava te da jasno i prihvatljivo izrazi svoje želje i potrebe. Pravovremeno usvajanje odgovarajućih oblika asertivnog ponašanja pozitivno utječe na razvoj samopoštovanja.
Povezano: Gdje su nestale asertivne osobe
Živjeti zadovoljno
I ne zaboravite, svaki put kad se odbijete suočiti s odgovornošću i zauzeti se za sebe i svoje ideale sjetite se samo jedne rečenice:
Živjeti zadovoljno znači boriti se za sebe i svoje ideale pri tome ne zanemarujući tuđe vrijednosti i potrebe. Živjeti zadovoljno znači i preuzeti rizik da će nam se loše stvari dešavati. Nekome više, nekome manje. Zašto? Na to pitanje nitko ne može sa sigurnošću dati valjan odgovor. Odgovori su u nama, ali ih često ne želimo otkriti.