Ja sam svako jutro fascinirana promjenom
svjetla
mjesta
tvog naručja
pogleda
udaha
izdaha
topline poda
nenamještenosti zavjesa
zviždukaa susjeda iz prizemlja
buke vode
nepodnošljive lakoće kojom kapljice klize u dodiru s kožom
mirnoće posture modela u ateljeu
krhkosti ugljena
našiljene olovke za crtanje
mirisa kože na pregibu vrata i čeljusti
tek izrasle brade
glasa radio voditelja
u otkucajima srca
u elastičnosti kože
u pogledu golubice s druge strane prozora
punine koja se otvara u cvijet i podere plod
u nečemu nevidljivom što se plete
pod noge i poteže me za suknju,
koje me čini drugačijom, a istom
koja me vodi KUĆI
Autorica: Marijana Mrvoš – blog
