„Ne znam“ kao odgovor nije prihvatljiv. U njemu se krije izostanak truda, posvećenosti, motivacije, poštovanja, volje, discipline i općeniti manjak životne energije.
Riječi su izuzetno moćne, ali i simbolične. Rijetko kad su riječi samo riječi, izgovoreni odgovor iza kojeg ništa ne stoji, jer svako je naše ponašanje potaknuto nečim. Ovo trebate imati na umu ako želite postati najbolja verzija sebe.
Što znači biti najbolja verzija sebe i kako se postiže
Danas živimo u dobu primjenjivih informacija. Svi mi znamo što i kako bi trebalo. Ponekad je to potrebno malo potaknuti, ali zasigurno znamo što je dobro, kako bi nešto trebali napraviti, ali i kada nešto nije u redu. Informacija i znanja je mnoštvo. Lako su dostupni, ali i primjenjivi. I to je raskrižje na kojemu se nalazimo.
Popularno je biti najbolja verzija sebe, ali što to zapravo znači i kako se postiže? I možemo li svi biti najbolje verzije sebe, sada i odmah?
Svi su ciljevi ostvarivi, samo su neki lakše dostižni od drugih. Manjak motivacije i discipline izazov je s kojim se mnogi susreću i odmah posumnjaju da su razočarali „najbolju verziju sebe“. Ali, pošto koračamo putem napretka, a ne savršenstva, treba težiti ciljevima za koje se vrijediti boriti, a ne stvarima koje se ostvaruju preko noći. Da bi ustrajali na tom putu, treba se zapitati jesmo li reaktivni ili odgovaramo, upravljaju li nama želje ili potrebe. Prošlost je sjajna učiteljica, ali i težak partner za suživot.
Silno se plašimo budućnosti i bježimo od prošlosti. Ali stvari treba staviti u perspektivu i za početak si priznati da se bojimo, da ne znamo što točno radimo i da nemamo potpunu kontrolu. Potom, strah treba racionalizirati. Njegova je uloga da nas prizemljuje i upozorava, a ne da nas ograničava. Strah blokira, reže nam krila, potkopava samopouzdanje, vjeru u sebe i povjerenje u život.
Povezano: Oprost – putem opraštanja hodajte vlastitim tempom
Vrijeme za nas, vrijeme za pokret
Najbolja verzija sebe postaje se kada se shvati da ne postoji pravo vrijeme, nego upravo ovaj trenutak koji sada imamo. To je vrijeme za nas, vrijeme za pokret. I imamo pravo na snove, zauzeti se za sebe i snažno grabiti prema naprijed. Stoga, najbolja verzija sebe postaje se kada se prestane govoriti „ne znam“ i počne učiti i raditi.
Opasno je izgovarati „ne znam“ jer se tada počinjemo ponašati poput žrtve koja je nemoćna protiv okolnosti. Tada zaboravljamo da imamo kontrolu nad vlastitim izborima, energijom i vremenom. Sve je naučivo i što više imamo praktičnog znanja bit će nam lakše i bolje. No to ne znači da trebamo sve i raditi, već da dobro upoznamo sistem. Odnosno, ako nešto i znamo, a netko drugi će to brže i bolje napraviti, prepustit ćemo to njemu, a mi ćemo se baviti stvarima koje nama više leže.
Radit ćemo s pogledom i mišljenjem o budućnosti
Radit ćemo s pogledom i mišljenjem o budućnosti, uživajući u procesu jer će se desiti da ćemo ponekad dobiti i „ne“ od života. Suprotno uvriježenom mišljeno to „ne“ samo znači da se učimo strpljenju i mirnoći i kada ne ide sve po planu. To ne znači da trebamo imati detaljan plan sa svim koracima i njihovim rješenjima jer ne treba brinuti unaprijed. Ali znači da trebamo znati što želimo i svakodnevno raditi akcije koje vode u tom smjeru. Strah od budućnosti nestaje ako se fokusiramo na male, izvedive korake koje redovito poduzimamo, ako mudro postupamo sada. Jer što god da se desi, ako je problem nastao, treba ga riješiti a ne se igrati detektiva i okrivljavati druge ili sebe. Tada samo tapkamo u mjestu.
Kada prepoznamo što nas zapravo motivira, bit će nam mnogo ugodnije u vlastitoj koži. Jer ne treba nam još jedna nova majica, ali mislimo da ćemo njenom kupnjom dobiti malo uzbuđenja koje nam nedostaje, a kad je obučemo i pažnje, jer će nas istaknuti u gomili. Kada shvatimo da iza kupnje jedne obične majice stoji dosada, nezadovoljstvo sobom i vlastitim životom, potreba za pažnjom ili strah od odgovornosti jer rasipamo novce, otkrili smo pravi izazov. A to smo mi sami i naše neispunjene potrebe koje kompenziramo željama koje potom upravljaju nama.
