Iako i dalje svjedočimo rodnoj neravnopravnosti diljem svijeta, ženama je danas lakše nego ikada u povijesti. Puno je još prostora za napredak, posebice u manje razvijenim zemljama. No napredak je tu i ima svijetlu budućnost. To se ne može reći za vremena u kojima su živjele ove žene, no to ih nije spriječilo da postignu velike stvari. Stoga posebno volimo žene koje su bile ispred svoga vremena! Inspirirajte sebe i svoju djecu životnim pričama ovih divnih žena.

Zapamtite im ime – ovo su žene koje su bile ispred svoga vremena

Alfonsina Strada – “vrag u haljini”

Godina je 1924. Mjesto radnje – Italija. Održava se godišnja biciklistička utrka Giro d’Italia na kojoj mogu sudjelovati samo muškarci. No Alfonsina jednako strastveno vozi bicikl kao i bilo koji muškarac pa se prijavljuje na utrku i uspijeva se plasirati. Zbog pogrešno upisanog imena, organizatori su je zamijenili za muškaraca. Sama utrka bila je izuzetno naporna, sastojala se od 21 cjelodnevne etape po najstrmijim brdskim cestama u Europi. Od 90 biciklista koji su utrku započeli, samo njih 30 prošlo je ciljnu crtu, a među njima je bila i Alfonsina.

Iako je završnu ciljnu crtu prošla 25 minuta nakon roka te službeno više nije bila dio utrke, to nije bilo ni bitno. Do tada je već osvojila srca gledatelja od kojih su joj neki čak pomogli do završne linije jer je već bila jako iscrpljena. Sljedeće godine bilo joj je zabranjeno sudjelovati, ali do tada je već izgradila svoje ime. Osvojila je srca drugih natjecatelja, ali i novinara koji su je nazivali “vragom u haljini”.

Od svoje strasti nije odustala pa je nastavila voziti utrke kroz Italiju, Španjolsku, Francusku (gdje je pobijedila dotadašnjeg francuskog prvaka). No, postigla je velike stvari i prije kontroverzne talijanske utrke. 1911. godine postavila je rekord u brzini koji nitko drugi nije oborio sljedećih 26 godina! Kao da to nije impresivno samo po sebi, važno je znati da je u toj trki vozila jednobrzinski bicikl težak čak 20 kilograma.

Kao strijela

Puno godina poslije, 1938. ponovo je postavila ženski rekord u brzini vozeći u Parizu, a njezin je rezultat oborila Tamara Novikova tek 1955. godine. I dok je ženama predstavljala uzor, muškarcima je bila prijetnja (kao i mnoge žene koje su bile ispred svoga vremena). No i tada su postojali oni koji su joj se divili. Talijanski novinar Dino Buzzati pisao je kako je jednom prilikom u parku sreo Stradu i vozio svoj bicikl uz njen. “Izdržao sam 2 kruga prije nego sam ‘eksplodirao’. Ona je otišla dalje, brza kao strijela.”

Nakon što joj je preminuo prvi suprug, 1950. godine udala se za Carla Messorija, umirovljenog biciklista, a zajedno su otvorili biciklistički dućan u Milanu. Nakon što je nadživjela i drugog supruga, nastavila je sama voditi dućan do kojeg se svakog dana vozila na biciklu. Kako je već bila u poznim godinama, bicikl je zamijenila motorom, što se pokazalo kao kobna odluka. Godine 1959., nakon što se vraćala s utrke na kojoj je bila upravo s tim motorom, doživjela je srčani udar te pala i preminula prije nego je stigla do bolnice. Njezin bicikl danas krasi kapelicu Madonna del Ghisallo u Italiji.

Cora Coralina – kolači i pjesme

Pravog imena Anna, smatra se jednom od najvažnijih pjesnikinja Brazila. Pravi je primjer da kada ti je nešto suđeno, na kraju će biti tvoje, ali i primjer da nikada nije kasno za svoje snove. Od malih nogu znala je da želi biti pjesnikinja, ali obitelj je nije podržavala. Rođena je 1889. godine, a za većinu žena toga vremena jedini posao bio je udati se i roditi djecu. Cora je to i napravila te sa suprugom i čak šestero djece preselila u veliki grad, no nikada nije zaboravila na svoju prvu strast. Radila je svakakve poslove kako bi djeci omogućila školovanje, a uz sve to je i pisala, onako sebi za dušu.

“Ja sam ta žena koja se uspela na planinu života krčeći kamenje i sadeći cvijeće.”

Kako to obično biva u životu, što si stariji to si mudriji. Shvatila je da je došlo vrijeme da se posveti pisanju i sa 60 godina vratila se u rodni kraj. No, pisanje nije odmah donosilo prihode pa je uz to radila i drugu stvar koju je znala, a to je pečenje slastica. Cora je tako imala zaista jedinstveni biznis – prodavala je svoje kolače i pjesme, zajedno! Uskoro su drugi vidjeli koliko je talentirana pa je ubrzo osvajala nagrade i medalje, a kada joj je bilo sedamdeset i pet godina objavila je i svoju prvu knjigu!

Ubrzo su njenu kuću posjećivali brojni novinari željni intervjua, a ona bi pričala i pekla u isto vrijeme. Čim bi otišli, sjela bi natrag za svoj stol i nastavila pisati okružena mirisima svojih slastica. Preminula je 1985. godine, a danas u njenoj rodnoj kući postoji mali muzej.

Harriet Tubman – kosa koja život znači

Rođena 1822. kao Araminta Ross, najpoznatija je po borbi za prava na slobodu. Rođena je i živjela u Marylandu kao ropkinja pa je dobro znala koliko je slobodna sveta. Zato je navijala za poznanika kojeg je jednoga dana vidjela kako bježi ulicom od svog robovlasnika. On ga je sustigao i zamahnuo palicom, no promašio i udario Harriet. Srećom imala je gustu kosu koju je rijetko češljala i zahvaljujući njoj zadobila samo manje ozlijede.

Povezano: Inspirirajte se uz TED talks žena koje su izdržale neizdrživo

A kosa koja joj je spasila život omogućila je Harriet da u godinama koje dolaze i sama spasi brojne živote. Nakon što je uspjela pobjeći u Pensylvaniju od obitelji koja ju je posjedovala, nije zaboravila na one koje je ostavila za sobom. Neki bi novo pronađenu slobodu iskoristili za odmor i zaborav svega što ih veže uz prošlost, no ne i Harriet. Sljedećih 11 godina vraćala se čak 19 puta natrag u Maryland i oslobodila na stotine robova, među njima svoju obitelj i prijatelje. Nikada je nisu uhvatili i nikada nije putem izgubila. Oslobađanja je radila u suradnji s podzemnom mrežom antirobovlasničkih aktivista.

Povezano: Obavezno pogledati! Zanimljive serije sa snažnim ženama u glavnoj ulozi

Ostatak života aktivno je provela služeći ovoj svrsi te općem dobru, a umrla je 1913. godine od upale pluća. U godinama prije smrti patila je od velikih glavobolja i bolova zbog spomenutog udarca u glavu u mladosti. Može biti ponosna na veliku ostavštinu iza sebe, a i danas inspirirana Afroamerikanke diljem svijeta koje se i dalje bore za prava i jednakost.