Najčešće nas od uspjeha dijeli samo jedna stvar, a to je preuzimanje vlastitog života u svoje ruke. Sami sebi stojimo na putu do uspjeha. Uljuljkani u poznatoj svakodnevici, okruženi ritualima i navikama koje svakodnevno iznova ponavljamo i koje nas potom čvrsto drže tu gdje jesmo.
Samosabotaža – sami sebi stojimo na putu do uspjeha
Ovaj proces, osim toga, podržavaju obrambeni mehanizmi kojih često nismo svjesni i manjak ljubavi prema sebi. Jednom kad ih prepoznamo i probudimo goruću želju za boljim, povratka na staro više nema. Mnogi se koprcaju i rade „jedan korak naprijed i dva nazad“ nazivajući to radom na sebi. Pod ovu popularnu etiketu najčešće se misli na analiziranje sebe, traženje grešaka, stvari gdje se trebalo bolje i onda kritiziranje istih. U tu zamku rada na sebi mnogi upadnu jer je lako stajati na mjestu, analizirati se i kritizirati se. To nam je poznato. Unutrašnji kritičar nikad ne spava. Samosabotaža.
Kako iskomunicirati što (ne)želimo?
Obrambeni mehanizmi
Obrambene mehanizme sami kreiramo kako bi se zaštiti od boli, odvojili se od neugodnih iskustava i emocija. Ponekad toliko sažive s nama da nam se čine stvarnima.
Poricanje je jedan od najčešćih obrambenih mehanizama. Odbijamo prihvatiti činjenice ili događaje jer nam ne odgovaraju. Izbjegavajući stvari samo ih privremeno guramo pod tepih i one se gomilaju. Vrebaju iz prikrajka i osjećamo njihovu težinu.
Racionalizacija se odlično nastavlja na poricanje. Neugodne događaje objašnjavamo vlastitim činjenicama i logikom kako bi ih prikazali ugodnijima i bar se donekle osjetili sigurnima, kao da imamo stvari pod kontrolom. U biti, racionaliziramo sebi stavljajući masku na nešto s čim se ne možemo i ne želimo nositi.
Često se racionaliziranje isprepliće s intelektualizacijom, obrambenim mehanizmom koji izbjegava neugodne emocije seleći ih iz srca u um. Odnosno, pretjeranim razmišljanjem o problemu i analiziranjem da bi se razumjela srž.
Izostavljajući emocionalnu obradu, problem ne biva riješen, a neprihvatljivi dijelovi života ili nas samih su (opet) potisnuti i otvaraju put agresiji kao jednom od načina da se napokon oslobodimo. Pošto je agresija društveno neprihvatljiva do nje dolazi u manjem broju slučajeva.
Društveno prihvatljivo pa čak i ohrabrivano je biti stalno zauzet i u poslu. Manje je bitna kvaliteta onog što se radi dokle god smo zatrpani obvezama koje treba riješiti jer uvijek ima „još jedna planina na koju se treba popeti.“ Tako se zaokupljujemo i skrećemo si misli od problema koje nas muče. Kad se i ostvari ono što smo željeli, nema vremena za slavlje i uživanje jer je potrebno prekrižiti nove obveze s „to-do“ liste.
Samosabotaža i manjak ljubavi prema sebi
Obrambeni mehanizmi nam daju priliku da u svom tempu prihvaćamo i procesuiramo stvarnost oko nas. Tako postavljeni i korišteni nam služe. Problem nastaje kada ih počnemo zlorabiti pokušavajući pobjeći od „stvarnog stanja.“ Tada slabi naša sposobnost upravljanja emocijama i ruši se slika o nama kao o sposobnim i kompletnim osobama. U pozadini stoji manjak ljubavi prema sebi i lako ga je detektirati ako obratimo pažnju kako razgovaramo sami sa sobom, s drugim ljudima o sebi, kakve nam misli prolaze dok se gledamo u ogledalo.
Dobar trag je i to možete li prihvatiti kompliment od drugih bez da ga pokušate umanjiti i skrenuti pažnju na neku od svojih mana.
Ključan korak koji je potrebno poduzeti kako bi postavili zdrave temelje ljubavi prema sebi je upoznati sami sebe.
Kada znate kako se osjećate i kako se želite osjećati, kako želite da vas drugi tretiraju, kakva iskustva želite živjeti, počet ćete donositi odluke u skladu s time. Tada ćete znati da je nametnuti nam perfekcionizam, stvar od koje samo drugi imaju koristi, jer previsoka očekivanja tjeraju suosjećanje iz života. A ako nema suosjećanja tada nismo ni nježni prema sebi. Samosabotaža
Ne odlazimo iz toksičnih odnosa, ne njegujemo svoje snove, ne posvećujemo se željama koje želimo ispuniti, ne učimo iz grešaka nego se samo podsjećamo na njih. Tada nema kapaciteta za zdrav i ispunjen (su)život.
Ovo je cjeloživotno putovanje u kojem prateći svoje srce svaki dan dobivamo male bitke prihvaćanja sebe takvima kakvi jesmo.
