Vaš put prema uspjehu ovisi o mentalnoj spremnosti i sklonosti riziku. No, ako vas blokira strah, imate jednog unutarnjeg neprijatelja kojeg morate pobijediti, inače nikad nećete ostvariti svoj cilj.

Jedna od fobija jest strah od javnog nastupa. Predugo sam ratovala s tim i izgubila previše vremena, da bih jednog dana rekla dosta.

Priča počinje u osnovnoj školi. Bila sam član literarne sekcije i jedna od darovitih učenica koja je pisala dobre školske zadaće. Jedan sastavak je završio u lokalnom časopisu i onda sam trebala nastupiti na školskoj priredbi i pročitati sastavak javno.

Imala sam generalnu probu u razredu na kojoj me trema blokirala. Drhtala sam, glas mi je oscilirao i bila sam predmet podsmijeha. Djeca iz osnovne škole znaju biti okrutna i ne shvaćaju koliko je ruganje štetno. Nastavnica nije imala sluha za moju tremu pa je rekla da ne mogu nastupiti na školskoj priredbi jer sam strašljiva. Umjesto toga, htjela je da moj sastavak pročita hrabrija kolegica. Odbila sam i rekla da moj sastavak neće čitati nitko osim mene, a ako ga ne mogu pročitati ja, jer imam strah od javnog nastupa, neka čitaju svoje zadaćnice. Tako je završio moj prvi bunt, kolegica je čitala svoj uradak, a ja sam ostala u sjeni.

Svatko će u budućnosti imati svojih pet minuta slave

Mnogo godina kasnije pojavile su se aplikacije Zoom, Webex i druge inačice video poziva. Svatko će u budućnosti imati svojih pet minuta slave, govorio je Andy Warhol i bio je vizionar. Doista, danas video pozive u kojima vas gleda hrpa ljudi koriste poslovni krugovi za online sastanke, pogotovo u doba rada od kuće. Javni nastupi pred kamerama nisu više rezervirani samo za velike zvijezde, svatko može imati svoj nastup, ovisno o svrsi.

U roku od tjedan dana imala sam dva velika ispita za svoje samopouzdanje. Jedan je bio Zoom intervju od sat vremena na engleskom jeziku. S britanskim piscem horrora Timom Mendeesom razgovarala sam na njegovom podcastu 24 hours i ispalo je odlično. Naravno, uspjeh podcasta uvelike ovisi o voditelju koji vas zna opustiti.

Onda je došao intervju za Online televiziju koji je vodila gospođa Snježana Nemec. To je ipak bilo malo drugačije, više se ne radi o razgovoru iz moje sobe, nego o streamu koji će gledati više tisuća ljudi.

Moj razgovor sa samom sobom: „Izgledam debelo. Trebala sam obući tamnije boje. K vragu, ova šminka se ni ne vidi, pa što da stavim na lice da izgleda našminkano?“

Fokusirala sam se na glas, nisam htjela zvučati kao netko kome je uperen pištolj u glavu. Moram ljudima prenijeti poruku da znam o čemu govorim, inače ću se obrukati. I onda 1,2,3 kamera. Duboko sam udahnula, osjećam tahikardiju, no sa svakim daljnjim pitanjem sam bila opuštenija.

I to je bila pobjeda nad mojim unutarnjim neprijateljem, strahom.

Čega se zapravo bojite?

Kad bi vas netko pitao, pa čega se zapravo bojite? Ruganja drugih ljudi, ismijavanja, šikaniranja?

Svatko ima pravo na svoje mišljenje i reakcije. Također, ima ljudi koji vas uopće ne slušaju, to sam doživjela na seminarima i radionicama. Predavač govori svoje, a pojedinci spavaju otvorenih očiju i crtaju umjetnička djela iz dosade, kvadratiće, zvjezdice po papiru. Čekaju da završi.

Par savjeta onima koji se osjećaju kao ja:

Riskirajte. Rizik je puno bolji od kasnijeg kajanja.
Nemojte se ni pokušati svima svidjeti. To ne mogu ni najveće zvijezde.
Uvijek postoji i drugi put, pa radite na sebi, učite iz grešaka.
Gledajte druge i učite od njih. Neki ljudi su zaista prirodno nadareni za javni nastup.
Probudite prkos u sebi. Ne, niste gori od drugih. I slavni ljudi na intervjuu ispadnu budale.