Da bi ljudski um ostao organiziran i uređen, neophodna mu je neprestana komunikacija s drugima

Zoon politikon (grčki ζῷον πολιτιϰόν: društveno biće) je u antičkoj filozofiji pojam koji označava čovjeka kao biće određeno vlastitom društvenošću. Čovjek je društveno biće, koje oblikuje zajednicu (državu) i koje je na nju upućeno. Stoga je on nužno političko biće.

Termin je skovao Aristotel, no i ranije je Platon shvaćao pojedinca kao političko biće. Kod Aristotela se koncept zoon politikon temelji na njegovu viđenju društvene svrhovitosti. Država postoji u svakom pojedincu te je stoga metafizički pojam.

Čovjek teži izgradnji države jer očekuje sreću i radost u životu, a glavna je pretpostavka izgradnje države posjedovanje logosa, s pomoću kojega čovjek ima sposobnost razlikovati pravedno od nepravednoga i dobro od lošega. Ta se sposobnost razlikovanja oslanja na moć spoznaje i govora, po kojima se čovjek razlikuje od životinja.

Čovjek je biće koje se kroz interakciju s drugima mijenja

Jordan Peterson (2021.) smatra da bi ljudski um ostao organiziran i uređen, neophodna mu je neprestana komunikacija s drugima, što često nije slučaj sa životinjama. One ponekad surađuju zbog višeg cilja, no isto tako, često vole svoju samoću. Čovjek je biće koje se kroz interakciju s drugima mijenja, modelira. On gradi svoj karakter u odnosu na druge, na situacije koje mu se događaju, modelira ga da mu u datom trenutku bude ono što on treba. Zato dobronamjerne kritike imaju pozitivan učinak. Za cilj imaju bolju verziju nas samih – kroz interakciju s drugima.

Pojedinca oblikuje društvo, raznim normama ponašanja, bon-tonom, zakonima pa i kaznama. Čovjek se vodi svojim biološkim i psihološkim potrebama, no obzirom da smo društvena bića, te potrebe moramo ispunjavati na način koji drugi odobravaju. Stoljećima je napredak unutar društva uvjetovan neprestanim izmjenjivanjem suradnje i nadmetanja koje je dovodilo do toga da ljudi ne budu zadovoljni samo onim što imaju, nego da teže za boljim.

I onda se odjednom dogodi Covid. Što dalje? Kako dalje? Kako se uspoređivati i nadmetati s drugima kad si „prikovan“ za trosjed? Kako napredovati kad ti jedini izazov u životu postane seljenje s kauča na fotelju, od hladnjaka do stola i nazad na kauč pred TV? Kad ne napuštaš svoja četiri zida zbog straha od nevidljivog neprijatelja?

Fizička i socijalna distanca – sinonimi ili antonimi?

Već godinu dana nas neumorno bombardiraju pojmovima fizičke i socijalne distance.

I dok smo za vrijeme prvog lockdowna u ožujku 2020. stvarno bili u životnom strahu, s nestrpljenjem iščekivali svake vijesti da čujemo što se događa, danas, nakon godinu dana, smo svi pomalo navikli na situaciju koja nas okružuje.

Fizička udaljenost ili razdaljina među pojedincima u svakodnevnoj komunikaciji nije isto što i socijalno distanciranje.

Socijalna distanca označava stupanj spremnosti nekoga pojedinca ili skupine za međudjelovanje i međuljudsku komunikaciju s drugim pojedincima ili skupinama. Da pojasnim. Socijalna ili društvena udaljenost odnosi se na udaljenost između sudionika u komunikaciji od nešto više od jednog metra pa do otprilike tri i pol metra razmaka među sugovornicima. Ono što je skriveno u ovom pojmu je suptilna poruka čije značenje je udaljavanje od drugih osoba u smislu emocionalnih odnosa.

Ono čega se mi trebamo pridržavati je razmak, ili fizička distanca, koja u ovo doba pandemije, kojoj se još ne nazire kraj, može imati posljedice na pojedinca, uzrokujući stres ili depresivna stanja. Socijalni odnosi pogođeni su gubitkom važnih ljudi na različite načine, kroz smanjen obim kontakata, nedostatak fizičkog kontakta, gubitak rituala, a za neke i kroz bolest i smrt bliskih članova obitelji.

Ono što mi možemo napraviti je održavati primjeren kontakt s nama bliskim osobama, posebno sada, dolaskom ljepših dana. Dajte bliskim osobama do znanja da ste tu za njih, da imaju vašu podršku. No isto tako se i vi javite drugima kada vas treba malo „podignuti“.

Ovo su izazovna vremena u kojima se nalazimo i koja su pred nama. Uzmite si vremena da se brinete o sebi, ali i o drugima. Razne platforme nam nude i on-line načine komuniciranja, kojima smo možda prije bili neskloni, no sada je pravo vrijeme da ih naučimo redovito koristiti. Ponekad je dovoljna i jedna ohrabrujuća poruka da nas podigne iz svakodnevnog sivila.

Godinu dana poslije – mentalno zdravlje djece

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba izdala je publikaciju pod nazivom „Godinu dana poslije: Rezultati probira mentalnog zdravlja djece u Zagrebu“ koja ima uzorak od preko 20.000 djece.

Dobiveni su podaci o gotovo svakom četvrtom djetetu u gradu Zagrebu (24%), uz podjednaku zastupljenost po spolu i uzrastu (23% učenika osnovnih i 24% srednjih škola). Pokazalo se još da je kod 1 od 10 djece (9%) prisutna značajna anksiozna i/ili depresivna simptomatologija, koja nadilazi razinu neugodnih emocionalnih iskustava. Svako sedmo dijete (15%) suočava se sa značajnom razinom simptoma posttraumatskog stresa, odnosno promjena emocionalnosti i ponašanja koja se javljaju kao posljedica iskustva koje može biti opisano kao traumatično.

Pokazalo se da su djevojčice u većem riziku, odnosno češće od dječaka pokazuju povišene razine anksioznosti i/ili depresivnosti i posttraumatski stres. Čak troje od četvero djece u protekloj se godini suočilo sa strahom od neuspjeha (74%), a 60% s anksioznošću u socijalnim situacijama. Kod gotovo polovice djece zabilježeni su osjećaji tuge i praznine (48%), zabrinutost za sigurnost članova obitelji (47%), te strah od boravka sam kod kuće (39%).

Kao što nam istraživanje Poliklinike pokazuje, trebalo bi fokus usmjeriti na posljedice koje ostaju nakon Covida, te posebno potresa koji se svako toliko osjete.

Okrenite se oko sebe, pomozite drugima koji se muče

Tema o kojoj se u našim, ali i u stranim medijima vrlo rijetko piše, su samoubojstva adolescenata tijekom Covida. Prevalencija maloljetničkih samoubojstava je uvijek prisutna u populaciji. No ono što je sada posebno prisutno je situacija nad kojom nitko nema utjecaj, što je posebno teško mladima koji se već bore s određenim problemima s kojima su se prije Covida teško nosili, te je ova situacija „kap koja prelijeva čašu“.

Okrenite se oko sebe, pomozite drugima koji se muče. Ne čekajte da vas povuku za rukav, budite vi osoba koja pokreće lanac dobrote. Budite im podrška, razgovarajte sa svojom djecom, provodite vrijeme kvalitetno s njima, ne dozvolite da im mobiteli i tablet ili laptop budu roditelji. Vi to budite.

Sjetite se da na mladima svijet ostaje, zato vodimo računa o našim mladima!
Vaš Matej