Ona je Konstantina Komplejnović i ima nešto na što bi se požalila.
Poznajemo svi jednu takvu. Stalno se zbog nečeg žali, uvijek joj u životu nešto nedostaje. Nije joj dovoljno loše da napravi nešto po tom pitanju, ali će uvijek osigurati trenutak da obznani svijetu svoje nezadovoljstvo. Zanimalo me prema kojim kriterijima joj nije dovoljno loše da napravi promjenu. Nekad bi mislila da takvi ljudi imaju visoke vlastite kriterije i da je to ujedno i razlog zašto uvijek nešto ne valja. Ali došla sam do suprotnog zaključka: zapravo su im kriteriji niski.
Kako to mislim? Pa objasnit ću.
Gunđanje
Kada nam nešto ne odgovara, bilo bi ispravno to promijeniti ili se barem pokušati od tog odvojiti. Nitko se ne voli osjećati loše. No ona je toliko inertna i toliko ne želi promjenu da spušta svoje kriterije ne bi li si dokazala (ili opravdala) da je u redu ostati na starom. Pri tom ipak osjeća da to nije baš ispravno, pa ima potrebu uspostaviti ravnotežu, što radi upravo gunđanjem. To je svojevrsni ispušni ventil. Požaliti se nekome nam je zapravo u prirodi. Prema jednom istraživanju, u prosječnom razgovoru žalimo se otprilike jednom u minuti. Postoji i socijalni razlog to – ništa ljude ne ujedinjuje jače od zajedničke nenaklonosti ili odbojnosti prema nečemu. Taj razlog seže i u evoluciju, gdje smo bili fokusirani prema negativnom zbog samoobrane i preživljavanja.
A Konstantina? Ona se boji promjene, jer promjena kakva god bila, različita je od rutine na koju je navikla i od koje zna što može očekivati. Isto vrijedi i za ljude koji kažu da se nešto ne može. Isto se zovu Konstantina, ali o njima neki drugi put.
Gunđanje dolazi na naplatu
Ova je kolumna posvećena njoj, Konstantini Komplejnović. Voljela bih joj reći da šteti sama sebi, ali i da je toksična za okolinu. Svo to gunđanje dolazi na naplatu. Što je uopće toliko loše u gunđanju? Dokazano je da kad se žalimo naše tijelo oslobađa hormone stresa koji štete neuronskim vezama koje inače služe rješavanju problema i drugim kognitivnim funkcijama. Nije li to ironično? A samo da znate, to nam se isto događa i kad slušamo tuđe jadikovke! Najbolje bi bilo kad bi se mogli odvojiti od takvih kroničnih nezadovoljnika jer se gunđanje lako pretvori u naviku.
Evo, slušam jučer Konstantinu i mislim u sebi: “Koliko bi ti život bio drugačiji da se prestaneš samo žaliti.” Ali čudesno je kako je u vlastitoj glavi stvorila cijeli popis razloga zašto nešto ne može i zašto nešto nije izvedivo. Čudesno je i to koliko je daleko od formiranja pozitivnog mindseta. Prva dobra vijest ove kolumne je da je žaljenje izlječiva pojava. Nekad i samu sebe ulovim da se žalim na nešto. Važno mi je definirati prigovor, odnosno nezadovoljstvo i biti ga svjesna.
Ako kažem “vani je ružno vrijeme”, to je samo zapažanje, a ako kažem “vani je uvijek zima i ne volim živjeti u ovom gradu”, to je prigovor, žalim se. Ono što bi bilo najlakše učiniti za sebe je odvojiti se od kroničnih komplejnera. Ako to nije moguće, uvijek pokušam odgovoriti pozitivno, jer to nakon nekog vremena odbija negativne sugovornike jer u razgovoru ne dobiju potvrdu svog razmišljanja i onu satisfakciju zajedničke odbojnosti prema problemu. A i uvijek postoji mogućnost da komplejner shvati o čemu govorim i poradi na tome da nešto promijeni (no ne zavaravam se da je to baš često).
Svaka promjena počinje s prepoznavanjem
Nakon što sam naučila definirati prigovor, počela sam pratiti koliko često se žalim i na što. Ono što uvijek pokušam je prigovore okrenuti u solucije. U konstruktivnom smislu. Uvijek na kraju prigovora dodam “ali”: “Mrzim jutarnje gužve na cestama, ali sam sretna da vozim dobar auto” (oni pravi komplejneri među vama u ovom trenutku će spomenuti da ni nemaju dobar auto ili uopće nemaju auto. Da ne spominjem one koji sad povežu jutarnje gužve sa: “ti barem imaš posao!” Kužite?).
Osim toga sam “moram” zamijenila s “idem”: “moram riješiti problem” s “idem riješiti problem”. S vremenom sam zamijenila prigovarajući stav sa zahvalnošću i strpljenjem za trenutnu nezadovoljavajuću situaciju, jer znam da ću tragati za rješenjem.
Pokušajte i Vi ne biti Konstantina Komplejnović. Ne budite poznati po tome da se uvijek žalite bez da razmišljate o alternativnim rješenjima. U početku je to malo naporno, ali što češće to koristite, naviknut ćete na pozitivnu promjenu. Jeste li i Vi Konstantina Komplejnović i koje subjektivne kriterije od danas podižete za jednu ljestvicu? Hm?
Povezano: Komentari iz usta nesretnih ljudi
Autorica: Obla Marta
