Započne tako da obučeš osmijeh i nikako se ne možeš presvući. Bez obzira što nije u modi ili što se boje ne slažu. Mozak tada ionako više ništa ne čuje od čarobnih nota koje mu struje kroz uši pa ode na godišnji bez opiranja. Srce preuzme kormilo i zaplovi bez kompasa.
Sunce ti jedno jutro bez pitanja umije lice, a Mjesec te istovremeno poljubi u čelo. Naprave zajedno jedan mali svemirski ritual, i tako započne…
S vremenom se osmijeh nauči sakriti, mozak se vrati i krene zapovijedati, a srce pusti kormilo jer svi pitaju za smjer. Tako se nastavi.
Ne završava nikada. Uvijek ostane u nama. Stalno nam priča, ulazi u snove, pojavljuje se u knjigama, muzici i u filmovima. Šara neke crteže po oblacima i boji horizonte. Ponekad zamiriši pored nas, tek toliko da nas podsjeti na sebe, iako dobro zna da samo glumimo zaborav.
Preobuče se u nekog starca koji gunđa i smeta mu buka. U staricu koja nosi štaku, samo da bi mogla potjerati mačke. U zimskog medvjeda koji se najeo za cijelu zimu pa sada spava zimski san. Uvijek pronađe neku haljinu, potpuno drugačiju od vjenčanice. Nekada namjerno nosi poderane trenirke, ne bi li dokazala da postoji unatoč vanjskoj neuglednosti. Nekada se naoruža cijelim nizom arsenala za uljepšavanje, ne bi li dokazala da postoji iako ima nebrojeno udvarača.
Ljubav je tako smiješna prijateljica. Ponaša se kao malo dijete koje se opire roditeljskim idejama o tome kako život treba izgledati. Ponekad se ljuti, ponekad se prepusti, ponekad se smije bez razloga, a ponekad se inati bez istog. Padne na ravnom, a na problematičnom terenu pobijedi trku.
Nekad te stišće kao tijesne cipele, a nekad grije kao najtoplije papuče. Puna je ideja koje djeluju neprovedive. Češlja se u stranu iako je staromodno. Voli prirodu i smeta joj gužva. Ne podnosi godišnjice, Valentinovo ni poziranje. Uopće se ne uklapa u ovaj svijet. Za nju moraš stvoriti poseban dom.
Rođeni je vođa, ali život često odluči ne slušati je. Zato se s vremenom počne osjećati nepotrebnom pa odluči pokazati kako je bez nje. „Ajde, vozi sada dalje bez mene“, kaže.
Neki je nikada ne pozovu natrag, jer ne dopuštaju u svojim malim svjetovima plimu i oseku, niti smjene godišnjih doba. Ne puštaju Zemlji da se okreće niti Suncu da tako snažno grije. Žele ljubavi nametnuti svoja pravila. Misle da su pravila ostavština svih mudrosti prethodnih naraštaja pretočena u dugačak popis. Ali, hm, ljubav ne zna čitati. Ne zbraja, ne oduzima, samo se množi i dijeli. Ne zna se niti potpisati, ali ostavlja trag cjeline.
Pravila su samo iluzija zaštite od promjene, iluzija sigurnosti, fotoshop ljubavi. Pustimo zato ljubav neka se presvlači, neka govori, šuti, svađa se, inati. Pustimo je da vodi ratove, sklapa mir, da spaja svjetove i da razdvaja oceane. Pustimo je neka poduzme sve što misli da je potrebno, ne bi li stalno duši vraćala osmijehe.
Proljeće nam, kalendarski, uskoro stiže. Ali svi ga već osjetimo, bez kucanja je ušlo na balkone i terase, raspjevalo ulice. Došlo je baš kao što i ljubav dolazi. Nenajavljeno, često u krivi čas, bez objašnjenja, ponekad s prekidom, ali s darovima koje ne možeš odbiti. Dijeli nesebično i neprestano se kreće plesnim korakom kakav nismo učili u školi. Morat ćeš prihvatiti njezin ritam ili ćeš je izgubiti. Ostat ćeš bez darova, bez smisla i cjeline.
Ljubav je susret duša koje se ljube još iz prošlih života.
Nisu tu da bi im ti diktirao pravila lijepog ponašanja suvremenog društva, tu su upravo da naučiš najvažniju lekciju svoje životne škole. Zato pusti sve kočnice, principe i savjete. Pusti neka se približe ti nespojivi svjetovi. Neka se dogodi prasak i eksplozija. Neka se promućkaju, promiješaju, zagriju i izbace lavu. Neka se pretvore u prah ako prah žele postati ili neka rašire krila i polete. Što god se dogodilo, bit će neusporedivo savršenije od predložene ljestvice osjećaja koje nam nude društvene mreže, puno ljepše od filtera mladosti i znatno moćnije od titraja antitijela. Bit će spektakularno, slično proljeću. Ako tako odlučiš, možeš se čak konačno i probuditi u svijetu u kojem Sunce sja u različitim bojama, a Mjesec nikada nije usamljen.
