Ona je majka dvojice odraslih sinova, baka najdivnijeg dječaka Svemira, poduzetnica, urednica portala G točka, građevinska tehničarka koja se sprema upravljati avionom, zaljubljenica u kristale i kristaloterapiju, prva pratilja Miss Save 2020. Ona je Mirjana Vidović.

“Zanima me psihologija i misterije svijeta, a jednom bih voljela s partnerom automobilom proći Italiju… Nakon što počistim svu neurednu dokumentaciju i izgradim barem 200 drvenih kuća.”

Spomenula si neurednu dokumentaciju pa da se odmah dotaknemo te teme. Sređivanje dokumenata povezanih s nekretninama je tvoja specijalnost, to je jedna od usluga koje nudi tvoja tvrtka Lucky Venture?

Mirjana: Da, tako je. Nudim uslugu sređivanje neuredne dokumentacije. Moja ljubav prema sređenoj dokumentaciji krenula je od nekretnine koju sam naslijedila. Davnih dana sam na ZK izvatku kuće u kojoj živim uočila kredite koji su bili otplaćeni, a tereti nisu bili brisani. Kada sam nakon smrti oca naslijedila nekretninu i uknjižila se, tek tada sam kao nasljednik, uz rješenje o nasljeđivanju mogla potražiti pravne sljednike kod kojih sam ishodila brisovna očitovanja za uknjižbu. I očistila ZK izvadak.

U Hrvatskoj je jako puno nekretnina kojima je dokumentacija nesređena. Na nekima još uvijek stoji upisano društveno vlasništvo. Svaki teret je problem pri prodaji jer nitko takvu nekretninu ne želi kupiti. Da bi sve bilo složeno u adekvatan pravni okvir, surađujem s odvjetničkim uredom, a za kompatibilnost dokumentacije katastra i zemljišne knjige brine se geodetski ured.

Radim i idejne projekte u programu RoomSketcher u suradnji s klijentom. Kada definiramo konačni raspored i dimenzije, projekt preuzima projektni ured. Uz ove usluge, certificirani sam agent za posredovanje u prometu nekretninama te imam svoju agenciju.

Prije dvije godine si ponovno ušla u poduzetništvo, jesi li požalila?

Mirjana: Poduzetništvo je u mojoj obitelji genetski uvjetovano. Moj djed i otac su bili poduzetnici, te sam od najmlađe dobi, uz oca, živjela poduzetništvo i svoje prve korake u poduzetništvu sam učinila krajem 1990. kada sam otvorila obrt. Od svoje četrnaeste godine ocu sam vodila knjigovodstvo njegovog obrta.

Moj obrt je prerastao u poduzeće koje sam slijedom loše gospodarske situacije u zemlji 2007. g. zatvorila. Nikada nisam sumnjala u svoje sposobnosti te sam 2019. godine ponovo ušla u poduzetništvo. Da je lako – nije. Svaki početak iziskuje jako puno truda i ulaganja no osjećaj slobode i šefovanja samoj sebi je neprocjenjiv.

Zanima te gradnja kuća na drvenim okvirima. Otkuda ljubav prema tom stilu gradnje?

Mirjana: Gradnjom kuća na drvenim okvirima ”inficirala” sam se 1986. kada sam bila u posjeti rodbini u Kanadi. Iza kuće mog ujaka nicalo je novo naselje i svakog sam jutra prije doručka išla u ”provjeru” što je sve novo na gradilištu. Kuće su nicale naočigled a taj miris drveta i danas me prati.

Kada sam se iz Kanade vratila u Zagreb i započela priču o tim kućama, moj otac, ”mramor, kamen i željezo (beton)” građevinar samo je odmahnuo rukom jer ”vjetar odnese te kuće kao od šale”… Da, samo mi nemamo takvih vjetrova i kuća mog ujaka i dalje ponosno stoji na krčkoj buri.

Znala sam da ću jednoga dana imati priliku raditi i govoriti o takvim kućama. Strpljivo sam čekala, te sam naišla na oglas za posao voditelja ureda predstavništva kanadske tvrtke naziva, gle čuda, ”Kanadske kuće”. Nakon obavljenog razgovora, posao je bio moj. Sve ostalo je povijest.

Koji su ti planovi vezano gradnju drvenih kuća?

Mirjana: S ponosom mogu reći da je u Lekeniku izgrađena kuća na kojoj sam surađivala i da se toj kući nije apsolutno ništa dogodilo u potresu 29.12.2020. Kolega s kojim surađujem je u Dodošima izgradio takvu trokatnicu i ni njoj se ništa nije dogodilo.

Želim potaknuti svijest ljudi da nije sve u klasičnoj gradnji jer svaki materijal ima svoj vijek trajanja, a i više se ne grade kuće za nekoliko generacija niti više svi žele živjeti pod istim krovom. Drvene kuće su stabilne i vrlo ugodne za život. Useljive su odmah nakon završetka gradnje i to im je velika prednost. Te kuće se jednako dobro ponašaju i na moru i na kontinentu. Trenutno sam u potrazi za adekvatnim zemljištem na koji ću smjestiti novi projekt za klijenta.

Što najviše voliš u svom poslu? Koji su trenutno najveći izazovi?

Mirjana: U svom poslu volim taj proces stvaranja nečijeg doma, jer dom je nešto što ostaje iza graditelja i lijepo je sudjelovati u tome. Kod konačne izvedbe kuće, pri gradnji, unutar tlocrta još uvijek se može pomicati zidove – obično žene dobiju napad kreativnosti koji možemo vrlo jednostavno realizirati dok kod montažnih kuća to nije slučaj.

I to je jedan od izazova posla – rješavanje stvari na licu mjesta da svi zahtjevi budu zadovoljeni na radost klijenta. Najveći izazov je naša prespora administracija i čekanje do dobivanja građevinske dozvole jer ne postoji sustav odgovornosti. Smatram da bi dobivanje građevinske dozvole trebalo biti maksimalno pojednostavljeno i da bi u ovom dobu opće digitalizacije jednom referentu trebali biti dostupni svi podaci za suglasnosti koje sad ljudi čekaju mjesecima.

Angažirana si i na različitim projektima?

Mirjana: Da. Humanitarno djelovanje daje drugu dimenziju mom životu. Trenutno sam angažirana u inicijativi Škola za sve koju je osmislila moja prijateljica Željka Balja i u kojoj smo, uz pomoć donacija građana, školskim priborom opremili dio škola na potresom pogođenim područjima.

Radimo na način da svakom djetetu koje je u potrebi, osobno uručimo torbu sa školskim priborom. Vidjeti osmijehe na licima te djece, neprocjenjivo je.

Tu je još jedan projekt koji ima posebno mjesto u mom srcu jer se zakotrljao ni iz čega i postao najvećim simbolom roditeljske ljubavi.

Koje je tvoje najveće postignuće i na što si osobito ponosna?

Mirjana: Najveće postignuće je moja obitelj, moja dva sina i na njih sam jako ponosna jer su unatoč obiteljskoj situaciji i preranoj smrti oca izrasli u divne ljude.

Što je po tebi ono što najviše koči žene u uspjehu/napretku?

Mirjana: Odgoj. Usađeni strahovi i obrasci da nismo dovoljno dobre i da vlastitim snagama ne možemo uspjeti. Kada jednom prepoznaš svoj potencijal, ništa te ne može zaustaviti da ideš dalje.

Strasti, hobiji, interesi?

Mirjana: Volim ples, plivanje, boravak u prirodi, aktivni sam hodač, berem gljive. Zanima me enologija, volim popiti čašu dobrog vina i želim znati kojoj hrani pridružiti kakvo vino te je zbog toga neizbježna i moja gastronomska znatiželja.

Uz sve to volim putovati, a kroz moj posao sve sam uspjela ”upakirati” tako da zaista mogu reći da uživam svim čulima u svom poslu. Kada se vratim s putovanja dočeka me jedan tigrasti jazavčar, pas kojeg sam s 5 godina nacrtala na zidu u kuhinji jer sam znala da ću kad-tad imati takvog psa. Svoj crtež sam prije 4 godine našla netaknut nakon što sam sa zida skinula pločice. Psi su moja velika ljubav, a mali pas lavljeg srca ljubav najveća.

Što za tebe znači biti zdrava, sretna i uspješna, koji su tvoji prioriteti u životu?

Mirjana: Zdravlje je sve! Prije 22 godine sam na bazenu pokupila legionelu i bila poslana kući s hitnog prijema bolnice dr. Fran Mihaljević s dijagnozom viroze. Vratila sam se za tri dana u teškom stanju, jedva su me spasili i taj dan slavim kao svoj drugi rođendan.

Svatko od nas treba se brinuti o sebi i svojem zdravlju na najbolji mogući način koji mu je dostupan i ne zanemarivati signale koje nam tijelo šalje. Ako nismo zdravi, ne možemo biti ni sretni ni uspješni.

Tvoje viđenje suvremene žene?

Mirjana: To je žena koja je zadovoljna sama sa sobom, spremna uhvatiti se u koštac sa svim izazovima koje joj život stavi na put, koja ni pod koju cijenu ne odustaje od svog cilja. Ujedno, to je i žena koja je prigrlila sve svoje slabosti i mane.

Vodiš li računa o zdravoj prehrani, što ti je osobito važno?

Mirjana: Važno mi je da jedem raznovrsno, sezonski. Volim kuhati i eksperimentirati s hranom čime moj mlađi sin nije baš posebno oduševljen. Obožavam jela ”na žlicu”, razna variva i krem juhe često su na mom meniju. Počela sam izbjegavati tešku hranu i puno bolje se osjećam, organizam mi nije preopterećen. Iz prehrane sam izbacila rafinirani šećer.

Kako voliš provoditi slobodno vrijeme?

Mirjana: Volim pročitati dobru knjigu, pogledati film ili seriju po preporuci iako već jako dugo uopće ne gledam TV.

S koje tri riječi bi te opisali tvoji prijatelji?

Mirjana: Tri riječi bilo je premalo.
Vrijedna, srčana, topla, zanimljiva i puna iznenađenja.
Nasmijana, realna, objektivna, pouzdana.
Vesela, pametna, vrijedna.
Vrijedna, uporna, nasmijana.
Odgovorna, snalažljiva, nasmijana.
Radnik, neodustajatelj, osmijeh
I to sam ja. Od riječi do riječi.

Koliko je po tebi novac presudan za sreću?

Mirjana: Novac je važan jer ne radimo za pohvalu, nego da si olakšamo svakodnevne stvari, no nije presudan za sreću. Sreća nije odredište. To je način života. Burton Hills

Koji je tvoj omiljeni citat?

Mirjana: ”If you do things well, do them better. Be daring, be first, be different, be just.” Dame Anita Roddick, osnivačica The Body shopa.

Fotografije: Mirjana Vidović, osobna arhiva
Pripremila: Marijana Glavaš