Stara izreka kaže strpljen – spašen. Strpljenje je jedna od velikih vrlina koju čovjek može posjedovati. Prvi korak u razvijanju strpljenja je uvidjeti da ga nemamo. Zvuči prilično logično, zar ne? No, odakle početi?
Strpljen – Spašen
Možete početi s bilo kojom sitnicom koja zahtijeva čekanje. Krenite s malim stvarima. Poznati test sa „sljezovim kolačićima“ koji je provodio Walter Mischel 60-ih godina prošlog stoljeća, u kojem je četverogodišnje dijete moglo odmah uzeti jedan kolačić ili pričekati nekoliko minuta i biti nagrađeno još jednim kolačićem, pokazao je da su „strpljiva“ djeca u odrasloj dobi vodila uspješniji život. Ovo pokazuje da izreka strpljen – spašen itekako ima smisla.
Nama nažalost današnja situacija ne ide na ruku. Danas možete bilo kakvu informaciju saznati skoro pa u sekundi i koliko god to u nekim situacijama bilo dobro, isto tako je loše za razvijanje strpljenja jer se ne navikavamo čekati nešto.
Ako vas zanima kako će određena serija završiti, npr., možete otići online i po blogovima čitati razvoj i tijek serije. Možete čak skinuti i cijele sezone i kompletni serijal ako ste baš toliko nestrpljivi. Konfucije je rekao da tko nema strpljenja sa sitnicama, taj će posrnuti kod velikih planova. Posrnut će jer za velike planove treba imati veliko strpljenje, čekati i gledati kako se kockice slažu.
Slično kao i u životu, ništa se ne rješava preko noći, često s puno faktora nad kojima nemamo utjecaj, što samo pojačava našu nestrpljivost. Primjetno je to danas i kod male djece, kako su, paralelno s nama odraslima postala izuzetno nestrpljiva kad su njihovi zahtjevi u pitanju. Ovo ne znači da im se ne treba udovoljavati, to znači da je ok staviti ih povremeno „na čekanje“.
Kako razvijati strpljenje?
Jedna od vježbi za razvijanje strpljenja kod djece može biti i svima znani Adventski kalendar koji djeci pruža dovoljno zanimacije i iščekivanja, jer „smiju“ pojesti samo jednu čokoladicu na dan. Obitelj je prva škola strpljivosti, pogotovo ako imate više djece.
No, tu roditelji moraju biti oprezni da ostvaruju obećanja koja daju djeci, odnosno moraju biti dosljedni. Što su roditelji pouzdaniji, to je djeci lakše čekati na nešto, jer su naučila da se čekanje isplati. Nestrpljive osobe donose odluke za sadašnjost, dok se strpljive osobe pri donošenju odluka više vode pogledom u budućnost, općenito bolje komuniciraju s drugima, razvijaju veće razumijevanje za druge i rijetko donose ishitrene odluke.
Ako ste osoba koja postane nervozna dok čeka u redu, ako upadate drugima često u riječ, ako često trubite drugima jer nisu odmah krenuli na zeleno svjetlo na semaforu znači da vam strpljenje nije jača strana.
Priznajte sebi
Priznati sebi da nam nedostaje strpljenja je prva stepenica k razvoju strpljenja. Sigurno si već zamišljate situacije u kojima možete drukčije reagirati, jedna situacija dnevno u kojoj to odlučite promijeniti je izvrstan početak.
Nestrpljivost je uglavnom više upravljana našim očekivanjima nego ponašanjem drugih osoba. Dopustite sebi poneko neispunjeno očekivanje, procijenite koliko vam je to bilo stresno i jeste li vi tada sami sa sobom ok.
Nestrpljivost često ide ruku pod ruku sa žurbom, odnosno nedostatkom vremena. Jednoj osobi gužva u tramvaju, na cesti ili u autobusu znači dulje vrijeme čitanja knjige ili opušteno gledanje kroz prozor, dok drugoj osobi izaziva panični napadaj jer negdje kasni.
Zato vodite računa o tome na što trošite svoje vrijeme. Postanite prema samom sebi tolerantniji, dopustite si koju „prazninu“ u danu. Nađite vremena za napraviti si čaj u miru. To je jedan od rituala koji mogu doprinijeti razvoju strpljenja.
“Od svih ratnika najjača su dva: vrijeme i strpljenje.” Lav Nikolajevič Tolstoj
Povezano: Izbor je u našim rukama – Poučna priča o mišu lavljeg srca
