Je li moguće da je bilo takvih stvari?
Onih dobrih kojih ćemo se sjećati u narednim godinama?
Tražiti takve stvari je isto kao tražiti iglu u sijenu.
Sigurno neće toliko zasvijetliti da će nam “zabljesnuti” oči, već ćemo se morati naginjati prema dolje da pronađemo i trunčicu neke sretne vijesti.
Tražeći na Google-u na engleskom, ukucala sam u tražilicu “the 10 most positive things in 2020” i, začudo, odmah se na prvoj stranici moglo pronaći nešto što bi moglo poslužiti za pisanje ovog članka.
Već sredinom godine su se novinari bavili ovo temom, no ja bih željela obuhvatiti cijelu ovu godinu.
Ako razmislim o sebi, mogu reći da sam prošla neokrnjeno. Virus me nije stigao. Najbliže što mi je stigao je do članova moje malo šire obitelji – obitelji moje sestre. Iako sam astmatičar, ni to nije utjecalo na veću vjerojatnost da me virus pogodi.
Malo sam se kretala. Pred kraj godine trudila sam se prevaliti po 5 km dnevno – djelomično sam u tome i uspjela.
Dobila sam više od 5 kila i morala sam doživjeti neugodnu situaciju kada sam se suočila s odjećom koja mi je postala premala ili preuska. Još nisam došla do točke da počnem bacati bez gledanja unatrag – valjda još vjerujem da se mogu stanjiti. Tko zna?
Manijakalno sam naručivala na stranim webshopovima. I nisam bila prečesto razočarana – roba je stizala poštom, ponekad ne baš kvalitetna. Viđeno je na internetu uvijek bolje, a kad to dobiješ u ruke, ponekad te zalije hladan tuš.
Za neke stvari novac je bio bačen u vjetar, još čekam jedan revolucionarni aparat za kavu koji treba doći iz Amerike.
Nakon što sam pokrenula Kickstarter kampanju za izdavanje knjige o mentalnom zdravlju, navukla me platforma, sada druga, Indiegogo i uložila sam sredstva u jedan inovativan proizvod za izradu kave. Jednim pritiskom na gumb mogu napraviti jednu od 7 vrsta kava. Nakon što je kampanja skupila dosta novaca, ljudi su krenuli u proizvodnju i najavili su da se treba čekati barem 2 mjeseca na pošiljke.
Tako da još čekam.
Manijakalno sam gutala i webinare, domaće i strane, prijavljivala se na gotovo sve koje bih vidjela i koji su bili besplatni. Bilo je onih i na plaćanje, a tijekom svih sam dolazila do vrijednih kontakata, ljudi s kojima se manje-više dopisujem na LinkedInu.
Jedino putovanje ove godine u inozemstvo trajalo je polovicu dana – za vrijeme mog boravka u Mađarskoj (jedva 3 dana), polovicu dana provela sam u Budimpešti i Szentendri. Ma kako kratko bilo, bilo je nezaboravno. Što je kraće, to je bolnije, ali čovjek osjeti još veću potrebu da se vrati i oživi ili nastavi doživljeno.
Cijelu godinu sam ostala van dohvata poslodavaca.
Sam sam svoj poslodavac. Bilo je teško. Držati glavu iznad vode.
Jako vjerujem da će 2021. biti veće olakšanje, budući da sam zagrizla u stopostotnu neovisnost od nesamostalnog rada.
A sada, što je ono najpozitivnije ove godine?
Pročitajte listu s Mashable-a. Meni najvažnije stavke su 14. i 16.
14. – Work from Home koncept i mogućnost uvođenja rada od kuće te 16. – Uvođenje univerzalnog osnovnog dohotka u mnoge europske i neeuropske zemlje – Universal Basic Income.
No možda bolja lista najpozitivnijih stvari ove godine je na LINKU.
Na ovoj mi se najviše sviđa početak liste – već prve tri stvari su one zbog kojih je ipak dobro (ako može biti dobro) da smo dulje vrijeme ostajali doma. Tu je još i uživanje u sporijem tempu života, poboljšan osjećaj zajedništva i ostalo…
Sretna vam NOVA!
