Izazovnih vremena je uvijek bilo i uvijek će biti. Za neke žene izazovno vrijeme može biti zasnivanje radnog odnosa, za druge vjenčanje ili selidba. Važno je znati da izazovna vremena ponekad donose poteškoće, krizne situacije, ali i nove prilike.
Kada promišljam što nam je Covid 19 oduzeo, a što nam je dao, dolazim do različitih odgovora. U konačnici sve je stvar osobne prilagodbe i percepcije situacije u kojoj smo se našli.
Nedavno sam napunila 56 godina, visoka brojka u odnosu na nekoga tko je navršio 30 godina, a opet tako relativna. Općenito, sebe vidimo kakvi smo bili ili onakvima kakvi bismo željeli biti, a najmanje onakvima kakvi uistinu jesmo ovog trenutka. Za sebe mogu reći da sam relativno dobro i zdravo što i nije tako uobičajeno za kronične crijevne upalne bolesti. Uz Chrona sam relativno zdrava, nemam učestalih remisija, pazim na prehranu, ponekad zaboravim na njegovu prisutnost i onda se on oglasi kao da me želi podsjetiti da me nije napustio i da će u dobru i zlu uvijek biti tu.
Ono na čemu sam beskrajno zahvalna i zbog čega sam sretna je divna sloboda znanja da ono što sam bila prije deset godina ne definira apsolutno ono što sam danas.
Danas sam zadovoljna i ispunjena žena koja puno radi na sebi kako bi se oslobodila lanaca koji me pokušavaju trajno vezati uz moju prošlost. Svatko od nas svakim novim danom ima priliku postati nova osoba i početi iz početka. To saznanje treba biti blagoslov za svakoga od nas. Kako bismo to ostvarili, trebamo nešto i poduzeti. Važno je usmjeriti svoju svijest na sadašnji trenutak i vidjeti život onakvim kakav uistinu jeste. Kada ne živimo u trenutku, ne možemo vidjeti jedni druge, niti sebe. Ako ne živimo u trenutku, ne možemo biti sretni.
Svaki trenutak nam je podaren
Uvijek se divim ljudima koji su tijekom razgovora prisutni, koji čuju i slušaju svaku izgovorenu riječ. Takvi ljudi su dragulji u moru onih koji vode isprazne razgovore. Kada me upitaju kako sam, vježbam uroniti u svoju nutrinu i promisliti kako sam sada u ovom trenutku kako bih dala potpun odgovor. Svi mi imamo opravdane razloge biti zabrinuti za svoju budućnost i s tugom govoriti o vremenima prije pandemije. Briga i tuga mogu nam svaki dan oduzeti ono što imamo ovog trenutka. Svaki trenutak koji nam je podaren trebamo u potpunosti proživjeti i istinski živjeti.
Strah od budućnosti preplavio je cijeli svijet, pandemija nam je oduzela strukturu budućih planiranja. Sjećam se kako su me ta ista planiranja veselila, mada sam se često zbog dugoročnih planova znala osjećati napeto i opterećeno. Kroz ovu neizvjesnost i gubitak dugoročnog planiranja svi skupa dobili smo priliku učiti o sebi i svom odnosu prema vremenu.
Shvatila sam da „NOVO NORMALNO“ ujedno ima značenje novog neistraženog. Zbog novonastalih okolnosti prihvatila sam ovo novo vrijeme kao izazov jer u konačnici svi ćemo postojati i dalje mimo ovog vremena. Svi smo mi bezvremeni, postojali smo prije pandemije, postojimo za vrijeme pandemije i bit ćemo nakon pandemije. Stoga, zašto ne iskoristi dan, biti zahvalan na trenutku, zagrliti trenutke patnje jer i oni su nam dani kao izazov i prilika za drugačije novo.
I nemojte zaboraviti, neovisno o izazovima vremena u kojima se nalazimo, sve nam mogu oduzeti osim stava kojeg svatko od nas treba zauzeti prema vremenu i trenutku. Zapamtite, ništa se ne mora osim umrijeti i ništa se ne podrazumijeva osim ljubavi, sve
ostalo je nevažno i prolazno.
Autorica: doc. dr. sc. Dubravka Šimunović
