Ako ste otok Korčulu stavili na listu mjesta koja je nužno potrebno što prije posjetiti, niste pogriješili. Ali imajte na umu, Korčula je otok koji nije dovoljno samo posjetiti, na Korčuli je potrebno i ostati što duže.

Korčula je otok na kojem život slavi svoje postojanje

Već nakon nekoliko dana, kada kočnice popuste i nametnuti obrasci se raspadnu, poželjet ćete na nju i preseliti. Jer Korčula je otok na kojem život slavi svoje postojanje, vjerni podsjetnik na obećanja koja očekujemo u vječnom životu. Na raj. Nije čudno što je uspjela iznjedriti svu snagu ljepote i plodnosti kad je okružena moćnim čuvarima. Gorostasni Pelješac, mističan Vis, kraljevsko Lastovo, čaroban Mljet i nezamjenjivi Hvar tisućljećima joj sa svih strana udvaraju. A ona, ona ih na kraju svakoga dana zavodi nezamislivo lijepim zalaskom sunca. Sa svake strane otoka zalazak Sunca je doživljaj, ali zalazak Sunca u Veloj Luci nešto je jedinstveno. Domaći kažu da ljudi s raznih strana svijeta dolaze gledati zalazak Sunca u njihovu luku.

Usprkos najavi, nevjerna kakva jesam, nisam očekivala neki veliki spektakl. Ali veličanstveno sam se prevarila. Toliko sam se prevarila, da sam ostatak ljetovanja na Korčuli pokušavala isplanirati dan prema zalasku Sunca u Luci. Način na koji se intenzivno žarko crveno Sunce utapa u moru kraj Visa i način na koji i nakon što zađe još dugo vremena boji nebo u sve nijanse ljubičastih tonova, dovoljno je dobar razlog da posjetite ovaj predivan dalmatinski otok. Ali naravno nije jedini.

Povezano: Vis a Vis ljeta, Vis

Vela Luka

Pa počnimo od Vele Luke. Ona, čini mi se, nije tako popularna, niti tako plemenitaški ponosna, možda niti tako jasno romantična kao što je to grad Korčula, ali je zato puna dobrog vina, friške ribe, ekološki uzgojenog maslinovog ulja, svemogućeg octa, ljekovitog bilja, ljubaznih ljudi, radosne djece, dobre muzike, mozaika i malih blistavih uvalica s pogledom na Hvar (poput uvale Martina Bok). U mnogobrojnim uvalama Vele Luke bez problema ćete ispod gustih borovih grana pronaći svoj cjelodnevni privatni hlad.

Uslijed korone, ovogodišnji program Veloluškog lita sveo se na tri dana posvećena Oliveru Dragojeviću. Luka se pobrinula da nas Oliver sve zagrli ljubavlju i mirom. Na rivu su postavili dva velika video zida i sjajno ozvučenje. Ljudi su pjevali s brodica, molova, klupica, terasa i iz kafića. Ne želim biti patetična, ali osjećaj da je Oliver prisutan među nama bio je nedvosmislen. Njegova rojena vala ponosno ističe svoj Hum, najviši vrh s kojeg puca neprocjenjiv pogled. Naglašava i Velu spilu, špilju u kojoj su iskopani dokazi ljudske aktivnosti od prije 20 000 godina. Hej, 20 000 godina! Pa kako onda Korčula ne bi zračila najdubljom životnom mudrošću.

Otok Proizd

Vela Luka pažljivo čuva i uvjerljivo najljepši Korčulanski biser, otok Proizd. Taxi bodice će vas prebaciti na pola sata udaljen nenaseljeni otočić, ali neće vas pripremiti da ćete tamo ostati bez daha. Prevest će vas kao da vas voze bilo gdje drugdje, ljubazno i uz upute kako do plaža.

Šetnjom kroz pjesmu cvrčaka u koncertnoj dvorani borove šume, stići ćete i do plaže Srednji bili bok. Moram naglasiti da šuma cijelim putem razgovara s vama i preko natpisa na drveću poziva vas da sjednete, opustite se, duboko udahnete i osjetite njezinu energiju. Ne shvaćate odmah, ali priprema vas na iznenađenje. Jer kad naiđete na spoj glatkih bijelih stijena i biserno tirkiznog mora nećete se željeti vratiti natrag. Niti u Luku, niti bilo gdje drugdje. Odzvanjat će: dobrodošli u komadić Raja. Dobrodošli doma.

Na vanjskoj strani otoka nezaobilazne su uvale Pupnatska luka, Bačve i Žitna. Sve gledaju Lastovo, otok koji promatran s korčulanske strane podsjeća na krunu. Pokazuje se cijeli, neprekidno i besramno, želeći vam učiniti jasnim od koga je njegova kraljica, Korčula, naslijedila te bojom, mirisom i duhom bogate uvale.

Ošjak

Ne treba zaobići niti posjet otočiću Ošjaku, koji podsjeća da za veličanstvo postojanja nije potrebno ništa drugo doli biti svoj. Iznenadilo me, jer nije tipično za otoke, što mnogim stanovnicima Vele Luke život uveseljavaju njihovi kućni ljubimci – psi. I svi su redom druželjubivi. Društvo im rade vječne simpatije, gospođe mačke. I to sretne i site mačke. Ako vidljivo poštovanje prema životinjama nije dokaz ugodnog života, sklada i obilja, ne bih znala što jest.

Grad Korčula gleda na Pelješac. Poznato surfersko odredište, Viganj, nalazi se preko puta. Jasno, tamo gotovo uvijek puše. U vrućim ljetnim mjesecima taj vjetar izaziva osjećaj duboke zahvale prirodi, ali u zimskim mjesecima ostavlja pustoš. S druge pak strane otoka, Vela Luka zimi i dalje živi. Stari grad Korčula neodoljivo podsjeća na Dubrovnik. Ponosno sunča svoje zidine, na samom vrhu šepuri se kula, a zastava na razigranom vjetru posve prirodno voli domovinu. Gradić se noću pretvara u jako, ali baš jako romantično mjesto, s mnoštvom lampica u uskim kamenim ulicama. Kafići i restorančići mame intimnom atmosferom i prigušenim svjetlima, a na kraju predivne večeri neće vas razočarati nepristojnim cijenama.

Otok Badija – Najposebnija dobrodošlica u životu

Od plaža kraj grada Korčule kažu da treba posjetiti plažu Vela Pržina u mjestu Lumbarda. Moram priznati da se mene nije previše dojmila. Ali ako volite pješčane plaže, vama bi se mogla jako svidjeti. Za mlađa društva tu je i nezaobilazna LaʼBanya; bar, restoran i plaža s bijelim mekanim platnenim ležaljkama. Sjajna zvijezda ove savršene Instagram lokacije je drvena ljuljačka u plićaku. Nije loše, moram priznati, uopće nije loše. Nasuprot gradiću, nalazi se otok Badija, rekla bih zasigurno drugi biser otoka Korčule.

Naš brodski taksist upoznao nas je s činjenicom da je to najveći mali otočić. Jer da je malo veći, bio bi otok. Pet minuta vožnje odvajalo nas je od najposebnije dobrodošlice u životu. Na Badiji vas naime dočekuju jeleni lopatari.

Prije više od pedeset godina dovezen je jedan par s Brijuna pa sada njihovi pripitomljeni potomci svakodnevno oduševljavaju turiste. Predivna stvorenja prilaze vam s namjerom da ih nečime počastite. Dok im s oduševljenjem dijelite svoj gablec zaboravljate na nadolazeću glad. To nije problem jer Badija ima i restorančić. Ove plahe životinjice gledaju vas svojim velikom očima i pri tom vam jedu iz ruke, nudeći svoje rogove na opće divljenje.

Na Badiji se nalazi Franjevački samostan koji prakticira duhovni turizam. Tijekom godine na otočiću se održavaju duhovne obnove. To me ne čudi, jer već sam pogled na Badiju nudi osjećaj spokoja. Preporučujem sat vremena lagane šetnje oko otoka, a možete posjetiti i čudesnu Crkvu gospe od Milosti i bajkoviti Klaustar (samostansko unutarnje dvorište).

Blato

S obzirom da je tek treće mjesto po veličini, i to na jednom od brojnih Hrvatskih otoka, te da se ne nalazi na obali, mjestašce Blato iznenađuje spojem razvijenosti i starine. Kažu da ima čak tri staračka doma. To je zato što su prije stotinjak godina, za vrijeme siromaštva na otoku, mnogi mladi odlazili trbuhom za kruhom u Australiju. U pravilu se više nisu vraćali doma. Zato su organizirano slali novac na otok s ciljem gradnje staračkih domova koji bi zbrinuli njihove roditelje.

Ako se nađete u Blatu svakako preporučujem da posjetite svetište bl. Marije Petković i uputite joj svoj zagovor. Korčula je prekrivena vinogradima i maslinicima, a unutrašnjost podsjeća na uređena i bogata francuska sela. Svaku večer ovog obnavljajućeg godišnjeg odmora društvo nam je radila čašica domaćeg crnog vina, neponovljivog Plavca malog.

Možda nam se zato otok učinio još čarobnijim. Možda zato još uvijek u mislima ne prestajem pjevušiti ” i na druge bande, dok me život huška, sidrim te u srcu valo veloluška”.

Povezano: Tit, Mit i Nat na Dugom otoku

Foto: Irena Ožvald, osobna arhiva