Draga Mara,
Jednom prigodom si rekla: „Uskoro ću imati okruglu brojku.“ U tvojoj izjavi osjetila sam potisnuti strah od starenja i nekih nerealiziranih čežnji.
Toga trenutka sam te htjela uzeti u naručje kao što bih to činila dok si bila mala djevojčina i šapnuti: „Ne boj se, sve će biti onako kako treba.“ Ali, ispred mene je sjedila prelijepa mlada žena, obrazovana, talentirana i otvorena za sve životne izazove.
U ovih dvadeset devet godina imala si bezbroj lijepih, ali isto tako teških trenutaka. Draga moja kćeri, dobro znam da si upoznala značenje patnje. Ona je u nekim trenucima bila za tebe poput vjernog prijatelja.
Vjeruj mi, koliko god to zvučalo nemoguće, ta ista patnja te izgrađivala, mijenjala, pomagala ti da rasteš i sazrijevaš. Ti si dušo moja bila jedna od onih koja je u tišini svoje patnje krčila put sazrijevanja. Koračala si hrabro ususret istini. Istini o sebi i drugima.
Danas kada brojiš okrugle godine bolje od svojih vršnjaka vidiš koliko je svijet proziran, i baš zbog toga si blagoslovljena. Ti danas možeš mirno motriti istinu o sebi i oko sebe, nije li to uzvišeno u vremenu punom laži. Ta ista istina koju nosiš u sebi dala ti je slobodu i pomogla ti da prihvatiš puno toga što nekoć nisi mogla prihvatiti niti razumjeti.
U godinama koje ostavljaš iza sebe, puno toga si napravila hrabro, odvažno i ustrajno na putu koji se zove životna umjetnost življenja. Teško mi je ponekad riječima reći koliko sam ponosna na sve tvoje uspjehe. Želim da i ti budeš ponosna na sebe. Tvoj profesionalni rad i rezultati koji stoje iza tvog upornog rada glasniji su od tvoje potrebe da u tišini izgrađuješ svoj profesionalni san.
Svi mi koji te bezuvjetno volimo, poželjet ćemo ti sretan trideseti rođendan. Najljepše što se može poželjeti; budi sretna, zdrava i ispunjena u nadolazećem vremenu. Ne zaboravi, živiš u svijetu gdje se sreća i radost mjere nekim iskrivljenim vrijednostima. Radosti se ne može težiti, ne može se htjeti biti radostan, ona se mora pronalaziti u malim svakodnevnim situacijama. Kroz takvu radost nadograđuje se zahvalnost, takva sreća je ishod svakodnevnog otkrivanja ushićenja u malim stvarima.
Sreća nikada ne dolazi sama. Kako je to jednom napisao Kierkegaard dajući mudru usporedbu: „Vrata sreće idu prema van.“ Da bi nam se vrata sreće otvorila, ne treba sreću tražiti, nju treba otkrivati iz sata u sat, iz dana u dan.
I nemoj zaboraviti u situacijama koje će biti izazovne, ovdje smo da dajemo, to znači da nam u pojedinim trenucima ljudi oko nas trebaju biti važniji od samih nas. Predavati se u spoznaji i ljubavi je zadatak svakoga od nas. Ako to radi jedna strana, a druga zanemaruje predavanje u ljubavi i za ljubav, odnos ne može opstati.
Nije zadatak duha biti usmjeren na sebe i svoje potrebe koliko je važan osjećaj pripadnosti nečemu ili nekome, bilo da je to stvaralački rad, osoba ili neka ideja. Samo u onoj mjeri u kojoj smo uistinu predani mi smo egzistencijalni, samo onda smo svoji na svome.
Želim ti da budeš svoja na svome. Blagoslovljen ti i sretan rođendan diko moja.
Volim te do neba i natrag.
Tvoja mama
