Ponovno nisam poslušala svoj unutarnji glas, a davao mi je i više od jednog signala.

Chat putem sms-a s prijateljem…
„Bok, kaj se radi?“
Slikam mu stol na terasi kako sam zaposlena.
„Dobro, bitno je samo da imaš mir u duši.“
„Ne, nemam ga. Nemirna sam. Nestrpljiva. Hoću da se stvari odvijaju na jedan način, a one se odvijaju na sasvim drugi“, odgovorim.
„A ti bi se igrala Boga!“ kaže moj prijatelj.

AHA MOMENT

Čekaj, čekaj, mislim si ja, što je sad on to rekao. Niz promišljanja kroz moj um teče ne bi li dokučila razumijevanje poruke.
„Shvatila sam!“
Pa, ja se kontinuirano borim s neverama i suprotstavljam im se, umjesto da ih prihvatim.
Kako da se osmjehnem svojim pogreškama koje činim, kad je to suprotno od mene. Ali takav način će mi donijeti unutrašnji mir, olabaviti napetu situaciju i mogućnost prihvaćanja nekog drugog posla.

Pogreška

Kažu da je razlika između pametnih i glupih u tome što pametni znaju prepoznati trenutak kad su ponovno učinili istu grešku. Nikako da naučim kad me netko prvi put izigra ili ne napravi svoj posao kako doliči da odmah prekinem s njima, već im dajem novu šansu. Kome? Njima? Sebi?

Njima da i dalje budu ono što jesu, da vuku iz mene, a sebi da ponovno naučim jednom zasvagda.

Slušaj svoj unutarnji glas

Unutarnji glas. Da, ponovno ga nisam poslušala, a davao mi je i više od jednog signala. Nastao je kaos, tuga, razočaranje, raskid poslova. Uglavnom, hvala mu na tome, a sada se samo trebam uspjeti smiriti i pronaći motivaciju za dalje.

Gledam jučer film Karate kid da bacim mozak na pašu kad u njemu dva puta se spominje rečenica
„Život će uvijek gledati da te baci na pod, a ti si taj koji odlučuješ hoćeš li ustati ili ostati dolje.”

Ovog puta su mi trebala tri kiksa da napokon raskinem posao, a sljedeći put ću opreznije i na vrijeme slušati svoj unutarnji glas. Ako je život sazdan od niza radionica kroz koje učimo, je li ovo bila pogrešna radionica?
Ne, pogrešnih radionica nema. Ima samo onih iz kojih ništa ne naučimo nasuprot onih iz kojih učimo i primjenjujemo naučeno.

A ova unutarnja borba koja je trajala 3 dana mora proći jer je to vrijeme mog sazrijevanja s njom. U tom periodu sam nazvala nekoliko pametnih ljudi od kojih mi je svatko podario svoje viđenje moje situacije, a njihova mirnoća i stabilnost su mi pomogli da se na vrijeme izvučem, sagledam benefite svoje drame i nastavim PAMETNIJE dalje.

Nema bježanja – ima samo suočavanja. Very simple, but……. ipak smo mi samo ljudi.
Flow ti dozvoljava da se pustiš životu i da pratiš njegov slijed, a otpor ti povećava tenziju mišića i drži te u stalnoj napetosti od koje postaješ umoran, pa ti biraj.

I još za kraj, kad si u prepuštenom položaju problemi se rješavaju, ljudi koje baš trebaš dolaze, ideje koje baš trebaš ti padaju na pamet, a poslovi koji trebaju tebe ti dolaze ususret.

Ovu kolumnu možeš poslušati u audio obliku na linku Osmjehni se svojim greškama i prigrli ih snažno.

Aleksandra Ivanac