Kada istinski živimo svoje živote, ne želimo ih ponovo proživjeti
Da vas netko upita koliko godina biste željeli živjeti, vjerojatno bi većina rekla što duže. Strah od smrti zasigurno ima presudnu ulogu. Na žalost, svi moramo umrijeti i zato se s opravdanjem kaže da je između godine rođenja i godine smrti važno vrijeme i život koji smo proživjeli.
U zapadnoj kulturi se ne cijene godine. Kult o vječnoj mladosti je paradigma modernog društva. U današnje vrijeme bore se ne vide kao dio života, one su nešto što treba sakriti, spriječiti i ukloniti. Većina ljudi koji su davno ostavili iza sebe svoju mladost nikada se više ne bi poželjela vratiti u navedeno razdoblje. Za njih je to bio period konfuzije i osobnog traganja za nametnutim vrijednostima i pravilima.
Srednje godine ipak većina dočeka s boljim razumijevanjem što je život i manjim ulaganjem u nebitne sitnice. Znamo tko smo i što nas uistinu čini sretnima. Mladost je doba ljepote, ali bolne samosvjesnosti. Za većinu je to vrijeme pustolovina i gluposti.
Kako bi čovjek dostojanstveno stario, treba proživjeti svaki dan u njegovoj različitosti.
Kada istinski živimo svoje živote, ne želimo ih ponovo proživjeti. Važno je naučiti tijekom života da ne treba težiti životu koji je duži od našeg vremena. Zamislite kakav je život u svijetu koji prerasta naše razumijevanje.
Postoji divna sloboda u znanju da ono što smo bili jučer ne definira apsolutno ono što smo danas.
I zapamtite, nije smisao živjeti jako dugo ako tijekom svih tih godina niste imali ništa osim dana koje ste ispunili brigom i problemima.
Živite u trenutku. Neka vam svaki dan bude ispunjen, bez obzira je li lijep ili ne. Sve se dešava s razlogom, na vama je da pronađete smisao.
S poštovanjem i ljubavlju, Dubravka
