Ljuljan ili poljuljan
Odluka i kako ju donijeti kada nas poljulja sad u jednu, a onda u drugu stranu?
Htjeli bi napraviti ono najbolje i najispravnije, ali nesigurnost i sumnja u pravu odluku je prevelika?
Uvijek si u tim trenucima postavljam samo jedno pitanje:
„Dovodi li me takva odluka bliže mom cilju ili dalje od njega?”
Kada sam pročitala u jednoj knjizi pravilo Nancy Walch 10-10-10, pitala sam se na jedan drugačiji način:
„Što će mi ta odluka donijeti za 10 minuta, za 10 dana i za 10 mjeseci?“
„Što će osim meni, donijeti mojoj obitelji, mojim prijateljima i mom partneru?“
„Što ću dobiti, a što izgubiti?“
Koju cijenu sam spremna platiti
Prije nekoliko godina imala sam ponudu da radim nešto što volim i naravno da sam bila spremna odmah pristati na to, ali sve je krenulo nekim putem koji nisam očekivala. Odmah i prije samog stupanja u taj rad javile su se sumnjive prepreke koje mi nisu odgovarale kao dobar početak mogućeg lijepog posla.
Ovo me sad podsjeća na jedan od mojih blogova pod nazivom „ZNAKOVI“. To su one sitne male strjelice koje nas upozoravaju da obratimo poveću pozornost. Mogle bi biti male spajalice prijašnjih i sadašnjih ponašanja.
Prepreke koje su se stvorile bile su ljudske prirode. Osjetila sam nepovoljnu komunikaciju, više agresivnu u kojoj mi se umanjilo pravo glasa. Tu sam shvatila da moja riječ uopće nije bitna i da ne predstavlja bitnu okosnicu s obzirom na odgovornost posla koji se očekuje s moje strane.
Tu su lagano počele moje dvojbe.
Zbog nepovoljne situacije gubit ću energiju na lošu komunikaciju i nerazumijevanje koju bih trebala usmjeriti na predstojeće zadatke. Shvatila sam da mi je jednostavno dano da odaberem hoću li se uzaludno istrošiti za određenu naknadu ili ću sačuvanu zdravu pamet, a energiju usmjeriti na meni nešto djelotvornije.
Pitala sam se… kako se osjećam i želim li se tako osjećati nakon ove odluke?
Uglavnom pravi odgovor leži u pitanju:
„Kako se želim osjećati nakon odluke?“
„Hoću li se nakon ove odluke osjećati onako kako želim?“
Dobra strana prošlosti
Pametan uči na svojim greškama pa sam se sjetila jedne već takve nepovoljne situacije.
Pod tuđim presingom moja energija jenjava i na kraju nitko nema velike koristi od mene. Odjednom postajem osoba koja se pojede iznutra, pokazuje to kroz svoje ponašanje, a ja tu sliku već poznajem i ne želim je.
Volim sliku divnih ljudi oko mene kojima je prioritet osoba, koju cijene i respektiraju. Taj vjetar u leđa me motivira i puni srce. Tada mogu dati i više nego što imam, kako se kaže.
Odluka je pala
Odluka se stvorila i kao takvu nije ju teško prevaliti preko usta. Naprotiv kažem je vrlo smireno i ne osjećam se dužno. Znam reći ne.
U ovakvim situacijama znamo na čemu smo i odakle trebamo dalje krenuti.
Moje sutra se ne temelji na tome da upadam u iste ili slične situacije, nego na kreiranja novih, povoljnijih za mene.
Eto, to me dovodi bliže mome cilju ili onome što želim.
Postavite si nekoliko pitanja
Evo niz pitanja koja su nam potrebna kako bismo donijeli odluku oko koje se dvoumimo:
- Kako inače donosite odluke? Jeste li zadovoljni tim načinom?
- Što ste naučili kroz donošenje odluka? Kako one utječu na vaš života?
- Mijenjate li ih ili ste se čvrsto u njih zakopali? Mogu li se odluke mijenjati?
- Što mislite? Koliko često i zašto ih mijenjamo?
- Koja je bila dobra odluka u vašem životu? Kako ste je donijeli? Opišite.
Preslikajte taj proces na sve ostale procese donošenja odluka u vašem životu.
Vjerujem da vam je ovaj tekst pomogao kako bi lakše, brže i bez grižnje savjesti donosili odluke za vas povoljne, a za druge korisne.
Audio zapis ovog bloga možeš poslušati na LINKU
