Ovaj tjedan obilježio je fašnik. Umjesto da čitamo o slatkoj djeci u smiješnim opravama, da gledamo povorke maski i kostima u koje je uložen znatan trud zbog kojeg su vrijedne divljenja ili da čitamo barem o tome kako se pijani puk veseli u dotrajalim luna parkovima, na našim prostorima fašnik se pretvorio u jad i čemer.
Inače, fašnički običaji potječu od vjerovanja u magiju i služili su tjeranju zlih sila. Najčešće se prakticiraju u katoličkim zemljama, što i nema previše smisla budući da katolici ne vjeruju u magiju. Kao odraz društvene kritike, zadnji dan fašnika spaljuju se lutke u liku nekog od predstavnika vlasti. Rekla bih da to također u demokratskim društvima ne bi smjelo imati previše smisla, budući da vladajuće bira i smjenjuje narod, ali neka je kruha i igara.
Malo drugačije razmišljaju organizatori fašnika u Imotskom. Zato su odlučili da ove godine neće iskazivati protest prema vladajućima, već će iskoristiti fašnik kako bi iskazali svu nagomilanu mržnju prema drugačijima od sebe. S maskom štovatelja moralnih vrijednosti, spalili su lutke istospolnog para s posvojenim djetetom u rukama. Homoseksualce su proglasili krivima i nakaradnima, i to iz jednostavnog razloga, što vole na način na koji nije svima razumljiv. A nije im razumljiv samo zato što njihova baba nije takve bajke pričala. Kao da već nije dovoljno što vole koga ne bi smjeli, nego bi sada još željeli voljeti i djecu koju nitko ne voli. To je i više nego dovoljan razlog , misle organizatori fašnika u Imotskom, da se njihovi likovi spale. Naravno, pred što više maloljetnika, kako bi i oni dalje kasnijim generacijama prenosili spoznaju mržnje zamotane u celofan konzervatizma.
Imoćani, pokažite da ste veći od ovakvih ispada. Pustite glas svjetlosti koji šuti u strahu od mračnih nasilnika. Oni su, ma gotovo sam sigurna, spaljivanjem lutki spaljivali homoseksualce u sebi. Najviše mi je žao djece koja su s očitim grčem u želucu gledala poziv na nasilje prema drugačijoj manjini. Jeste li znali da su se priroda i Bog dogovorili tako, da je otprilike svaki deseti među njima, homoseksualne orijentacije? E, upravo su odlučili otići iz Imotskog čim uzmognu. A s njima će i njegova braća, sestre i prijatelji. Gdje nema ljubavi, nema ni života. Gdje živi mržnja i Bog se ljuti….
U Mostaru su pak odlučili spaliti, kada je već nikako ne mogu slomiti, lutku u obliku glasa buđenja i promjene na bolje, u obliku novinarke i književnice Martine Mlinarević Sopte. Spalili su lik majke koja je upravo preboljela rak dojke, operaciju i kemoterapiju, a pri tom uspjela ostati najčistije i najjasnije slovo BiH. Spalili su je isti onakvi, mrzitelji ljubavi, ljudskosti, podrške, istine, razumijevanja i prihvaćanja, kakvi su palili i u Imotskom.
Namaste Martina, i to s naklonom.
Dragi svi, molim vas, budite i vi promjena na bolje. Ne podređujte svoj intelekt mržnji zapakiranoj u fašnik. Učinite i vi nešto za boljitak društva. Za promjenu smo potrebni svi.
Namaste i Josipi Lisac. Umjetnost je, hvala Bogu, trajnija od lošeg humora. Iskreno, a na moju sramotu, ni mene na prvo slušanje nije oduševila izvedba himne na inauguraciji. Ali moje siroto uho nije naviknuto na promjenu, već je nažalost naučeno na ponavljanje u kojem se dosađuje. Puno češće je prisiljeno slušati silovanje razuma, nego što ima priliku čuti glas umjetnika. Puno više ga primoravaju slušati o ljubavi, nego što je ono uistinu čuje. Ali, budući da su me još manje oduševile neslane šale na račun predivne sedamdesetogodišnje dive s crvenih šeširom, koja nije provela život podređujući se mišljenju mase, dala sam svome sirotom uhu još jednu šansu. I isplatilo se.
Namaste suvremeni roditelji, sigurna sam da ne odgajate spaljivače ljubavi i istine niti prijavljivače umjetnika.
Namaste sretna i slobodna djeco, u vama je znanje svijeta. Naučite svoje roditelje da im babe nisu baš uvijek bile u pravu. Ako se dvoumite, poslušajte srce. Ne razum, on nas je doveo tu gdje jesmo. Tu gdje se umjetnost kazneno goni i gdje se spaljuju lutke ljubavi. Ne slušaj nikoga, samo zatvori oči i osjeti. Sve ćeš znati.
Pod utjecajem meditacija pozdravljam i vas dragi čitatelji, ovim divnim pozdravom duhovne povezanosti. Pozdravom kojim razmjenjujemo pozitivnu energiju. Neki od njegovih prijevoda glasili bi: Bog / mudrost / svjetlost u meni pozdravlja Boga / mudrost / svjetlost u tebi, poštujem mjesto u tebi u kojem je ljubav, istina i mir, prepoznajem te jer smo jedno…
Postoji puno opširnih prijevoda i pojašnjenja, budući da naš rječnik ne poznaje takav pojam. Baš šteta, jer svi poznajemo takav osjećaj.
Namaste.
