Čudno pitanje, nije li? Danas filozofiram, izdržite do kraja, postat će praktično.
Uvjeravanje drugih
„Ne želim te uvjeriti ni u što“. To bi gotovo sigurno bio tvoj odgovor kad bih te ovo pitao u razgovoru.
I ja sam mislio kako ne želim nikoga uvjeravati ni u što. Da to nije moj posao.
A onda sam shvatio da govorim.
„Ništa čudno, govorim i ja“, reći ćeš. No, postoji li išta što izgovorimo, a da nema namjeru nekoga uvjeriti u nešto? „Idem na posao“ kaže da želim uvjeriti osobu s kojom razgovaram kako idem na posao.
„Gladan sam“ kaže upravo to. Nekoga uvjeravamo kako smo gladni.
Doslovno svaka rečenica koju izgovorimo ima svrhu uvjeriti nekoga u nešto. Čak i kad to poričemo.
„Ja tebe zaista ne želim uvjeriti ni u što“ mi kaže kako me želiš uvjeriti da me ne želiš uvjeriti ni u što.
OK, koja je namjera ovoga propitivanja?
Pojasniti kako mehanizam uvjeravanja djeluje. Lakše ga je objasniti u odnosu na druge, a sada je upravo sazrelo vrijeme da pokažemo kako mehanizam uvjeravanja djeluje na nas same.
Povezano: Kako možemo promijeniti uvjerenja?
Uvjeravanje nas samih
Sada, kad razumijemo da svakom svojom rečenicom uvjeravamo nekoga u nešto, ima li smisla da svakom svojom neizgovorenom rečenicom, odnosno svakom svojom misli u nešto pokušavamo uvjeriti – sebe?
Ne želim u ovom tekstu ulaziti u priču koliko je nešto realno ili ne. Namjera je samo osvijestiti ono što prolazi ispod površine.
Sve što (si) govorimo utječe na nas. No, ne samo na nas. Utječe na sve oko sebe.
Ako to činimo nesvjesno i bez namjere, imat ćemo upravo takve rezultate. Nesvjesne i nenamjerne. I ako si zadovoljna vlastitim rezultatima, sjajno! Samo tako nastavi. No, ako nisi, osvijesti ovo i počni moderirati vlastiti utjecaj na samu sebe.
Tri načina na koja (se) uvjeravamo, na koja utječemo na sebe
Prvi je neprimjetan i o njemu gotovo nikada ne razmišljamo, osim kad smo ispred ogledala.
Tijelom
Pogodila si. Govorim o poziciji tvoga tijela. Svaki mišić na tvom tijelu ima moć govora. On govori toliko puno da bi se iznenadila kada bi ga konačno počela slušati. No, čak i ne moraš slušati. Znam da je to teže nego govoriti. Bar meni. Ok, onda govori svome tijelu! Kako želiš da se tvoje tijelo sada drži? Reci svojim mišićima da postave tijelo u tu poziciju. Ta-daaaa! Bilo je brzo. Znam da se sada i sebi sviđaš malo više.
Prvi si zadatak uspješno obavila. Idemo dalje.
Mislima
Svaka tvoja misao je zapovijed. Tvome tijelu, tvome umu i tvome životu. Na koji način koristiš ovaj zapovjedni mehanizam? Bilo bi sjajno kad bi imala neke isprobane načine koji djeluju za tebe. „Mislit ću pozitivno“ često nije dovoljno konkretno pa završimo u uobičajenim obrascima.
Riječima
Iako mislimo kako su riječi upućene drugima, one pogađaju prvo nas jer kroz nas prolaze. Koje riječi koristiš? Kako se osjećaš izgovarajući ih? Pronađi riječi koje ti pomažu osjećati se kako želiš. To su tvoje riječi.
Ova tri „alata“ nadopunjuju jedan drugoga i koristimo ih simultano.
Koji alat kada koristiti
Svatko od nas ima određene afinitete. Izaberi jedan od tri alata i upotrijebi ga upravo sada. Hoćeš li se ispraviti u stolcu, reći si nešto lijepo ili pomisliti na događaj koji te čini sretnom, nema zapravo veze. Izaberi ovo raditi svjesno svaki dan više i gledaj kako se osjećaš bolje u svijetu koji ti se više sviđa.
Povezano: Rušenje destruktivnih uvjerenja