Mnogi misle da u životu ne trebaju biti dosljedni, da dosljednost nije važna. Smatraju da se čuda događaju onako, iznenada i nekim nejasnim redom…
Dosljednost
Obično smo u jednom području života poprilično aktivni, a u drugom malo pasivniji. M. Kelly kaže da krv mora doći u svaku stanicu našeg tijela pa tako i istina treba zahvatiti sva područja našeg života. Sve naše aktivnosti. Na primjer, P. Picasso je bio vrijedan umjetnik koji je shvaćao važnost povezivanja truda, talenta i iskustva. U profesionalnom životu održavao je kontinuitet i bio dosljedan. No, u privatnom životu je često mijenjao ljubavnice, prijatelje, supruge i uvijek ostavljao iza sebe ono što mu je u jednom trenutku bilo drago. Nije mogao postići stabilnost. Poslovni uspjeh nije mogao preslikati i na privatni život. Tako smo i svi mi, ponekad uspješni u jednom, neuspješni ili prosječni u drugom aspektu života.
U životu treba težiti usavršavanju i skladu u okviru vlastitih resursa, ali i aktivirati se svim snagama. Ako imamo dobro iskustvo u jednom dijelu života, zašto ga ne bismo jednako uspješno preslikali i na drugi dio života koji smo u međuvremenu bez razloga zapostavili?!
Uspjeh ostavlja tragove pa ih svi možemo slijediti. Zašto ne bismo preslikali svoje ponašanje iz jednog dijela života i prenijeli ga u dio života gdje tek trebamo ostvariti uspjeh? Dosljednost je vrlina za one koji znaju da je baš sve moguće.
Na primjer, ako želimo uspjeh u poslu, bilo bi dobro da se aktiviramo i u drugim područjima, počnemo vježbati, odlazimo u šetnje po prirodi, učimo novi strani jezik i slično…
Mozak voli izazove i veća je vjerojatnost da ćemo u nečemu uspjeti ako se aktiviramo istovremeno na više strana i pokrenemo više aktivnosti u različitim segmentima života.
