Zima još nije pošteno krenula, a mi smo već počeli kuriti kamin. Jer kao prvo, meni je uvijek zima. Znam, kaže se hladno. A kao drugo, kamin se tako lijepo ljubi. S dušom.
Njih dvoje dragi moji, kao tableta za smirenje. Ili meditacija. Taj žar i plamen, znaš da pričaju neku duboku i staru priču. Možda odmah ne razumiješ tekst, ali shvaćaš poantu. Vatra je moćna, a pitoma. Grije i svijetli. Privlači i otvara misli. Dok traje, prekrasna je. A onda se ugasi.
Općepoznato mišljenje je da sve lijepo kratko traje. Mnogi ne znaju da bez prolaznosti nema ni ljepote.
Vratimo se na onaj dio gdje je meni uvijek hladno. Neke mudre istine istoka rekle bi da mi nedostaje topline. I to one ljudske, ne plinske, struje ili vatrene. Kažu ako imaš problema s očima, nešto ne želiš vidjeti. Ako te bole uši, nešto izbjegavaš čuti. Ako imaš migrene, ne želiš prihvatiti istinu koju znaš. Ako te bole ramena, to je zato što brineš velike brige koje su ti teret na njima. I tako dalje. Meni je dakle hladno, a prema drevnim shvaćanjima nedostaje mi topline. Zato je moj muž odlučio ugraditi kamin. Umjesto da me zagrli. Ali ne rukama.
Ipak, on je još dobar. Učitelj joge, koji bi trebao biti duhovno napredan, savjetovao mi je da si kupim potkošulju s električnim grijačima. Da, uistinu, to mi je savjetovao. Jer ih on prodaje u slobodno vrijeme. Inače je po struci diplomirani netko, koji se preobratio. Posvetio se jogi i sad prodaje električne potkošulje. Uvjeravao me i da bacim zdravstvenu iskaznicu u smeće jer nas pomoću nje truju. Ja prije mislim da me preko nje kradu, ali dobro, tko sam ja da sudim. Možda i njemu treba samo malo topline da postane autentičan.
Umjesto kupovine električne potkošulje, udomila sam malo mače da mi prede o ljubavi. Crno mače u ženskom obliku. Kažu drevne istočne filozofije da je crna mačka čuvarica obitelji. Osim toga odnosi negativnu energiju, a i liječi. Zapadnjaci radije vjeruju da treba pljunuti kada vidiš crnu mačku, i to tri puta. Inače, u nas rvata, ništa nije dozvoljeno tri puta. Osim pljunuti.
Neki dan sam imala lančani sudar. Mlađa gospođa, nebitno što je plavuša, zabila se punom brzinom u auto iza mene. Ne, sigurno nije gledala u mobitel. Sto posto je pozorno gledala ispred sebe. Upravo zato se bez kočenja zabila u kolonu koja stoji na semaforu. Uglavnom, nisam htjela pričati o sudaru, već o mački. To malo slatko zaigrano stvorenje, koje od igre nema vremena za maženje, cijeli prvi dan mog oporavka pokušavalo mi se doslovno popeti na glavu. Kako bi me liječilo od bolnog vrata, od misli da sam mogla poginuti, da se sve dogodilo u djeliću sekunde, da je život nepredvidiv. Prela je kraj mene da čujem jasnije kako je to još jedan znak da malo stanem, i ne pokušavam uhvatiti sve. Kažem JOŠ jedan znak, jer me isti taj dan, ujutro, pulmologica obradovala viješću da imam astmu. A ja sam se bojala da će biti neugodna, budući ovako zdrava tratim njeno dragocjeno vrijeme koje može pokloniti bolesnima. Dakle imam astmu, i to alergijsku. Kaže da mi neki alergen jako smeta. Je li se dogodila neka promjena koju možete povezati s alergijom, pita me. Mače sam prešutila. Nisam se otišla doma liječiti. Otišla sam na posao.
Što se dogodilo na povratku?
Sudar
Budući da mi je istegnut vrat trzajnom ozljedom, i još k tome imam astmu, odlučih poslušati doktore i otvoriti bolovanje. Vjerojatno sam trebala još ujutro, kao svaka normalna osoba s akutnom astmom, ostati doma i liječiti se tv-om. Da sam tako napravila, sada ne bih imala trzajnu ozljedu vrata. Umjesto da se napokon relaksiram, ležim kraj kamina, i meditiram, ja ne mogu. Razbolio mi se pas. Jako kašlje i povraća. Imamo se dvije godine. Mi i naš Roki. I baš nikada do sada nije bio bolestan.
Pseći kašalj košta ponešto kuna, a i popravak auta nakon sudara će prilično koštati. Osiguranje neće odmah platiti štetu, a vjerojatno će pokušati i ne platiti baš sve.
E sad dragi moji, ispada da sam kao svaki suvremeni naprednjak, i ja možda trebala pljunuti tri puta, prije nego udomiti crnu mačku. Astma, alergija, sudar, bolestan pas, financijski gubici. Ali ne, ja još uvijek ne vjerujem da je to tako. Može li jedno klupko ljubavi ikome naštetiti? Kažu da se pas i mačka ne vole. Ne vjeruj u predrasude, vjeruj u ljubav. Provjerite.
Ako ćemo mudrovati na istočnjački način, mogli bi zaključiti da sam alergična na mačku jer se bojim biti tako mila kao ona. Što ako budem mila pa netko pljune na mene? Znate i sami, ljudi vole pljuvati po slabijima. A ako si dobar i mio, pljuvači se ponadaju da si slab. Siročad tužna. Da ih barem netko poljubi.
Na kraju krajeva, ako ne upali ni mudrost istoka, uvijek imam homeopaticu. Ta je žena majstorica zdravlja. Certificirana čudotvorka. Ali o njoj drugi put. Do tada ću s mačkom u krilu, psom kraj nogu, pregledavajući zadaće i slušajući osnovnoškolske viceve, gledati muža kako stavlja drva u kamin. Možda se tada ugrijana milinom dovoljno prepustim trenutku, pa osjetim da on mene oduvijek grli. Ne samo rukama, već dušom.
