Kažu, ono si što čitaš. Ja trenutno čitam Razgovori s Bogom 3. Odlična knjiga, kao i prethodne joj dvije. Kaže knjiga da sam ja Bog. Ok, u redu, priznajem, nisam samo ja. I ti si Bog, i ona je, i on je. Svi smo jedno, i svi smo Bog.

Do sada sam mislila da smo teški grešnici. To smo naime, zbog istočnog grijeha, postali već po samom rođenju. Prema toj priči, nekada davno je jedna Eva pojela jabuku, a nije smjela. I sada smo zato svi grešnici. Ok, čak i ako se nastavimo praviti da to ima smisla, više mi se sviđa ova druga ideja.

Unatoč toj ideji, neki ipak misle da sam naporna i živčana. Neki pak, da sam smirena i radosna. Nekima sam lijena, a nekima preambiciozna. Nekima sam čista ljubav, a nekome baš suprotno. I priznajem. Svi su u pravu. Ja sam vama upravo ono što vi mislite da jesam. To je vaša istina. A koliko vas, toliko i istina. Plus moja. To bi po meni bio temelj priče da mišlju stvaraš svoju realnost. Nije to neka posebna moć, niti nedokučivo znanje koju nemaju svi. To je jednostavna istina. Ono si što misliš da jesi. Ono su što misliš da jesu.

Kaže Neal još svašta zanimljivo, kao na primjer sve što će se dogoditi, već se dogodilo. Tko je taj suludi Neal? Autor trilogije knjiga Razgovori s Bogom, Neale Donald Walsch.

Što ti misliš da će se dogoditi?

Jer što misliš, to će i biti. Zato probaj otvoriti sve oči koje imaš. A imaš ih puno više od dva. Do kada ćeš gledati u prazno?

Kada samog sebe pogledaš u ogledalo, s ta dva oka, vidiš li što osim dobro poznatog odraza? Ja mu se ponekad jako iznenadim. Odraz bude naboran i suh, a ja sam tako mlada. On bude raščupan i neuredan, a ja sam tako sjajna. Iako, on ponekad bude baš lijep. A ja tako jadna. Jer, lice kao lice. Površno. Zažmiri i pogledaj bolje. Osjeti. Pusti se da budeš ti. Pusti me da budem ja. I tada, zajedno bit ćemo ljubav.

Zvučim sama sebi kao da propovijedam. I to neku sektašku priču. Reći će mi susjedi što onda radije nisam otišla u svećenike umjesto da tu lupetam. Kao prvo, zato što me ne bi primili. Oni naime, ne primaju žene za svećenike. Iz tog razloga žene su jednostavno primorane popovati u svakodnevnom životu. Prvo počnu s mužem, zatim popuju djeci, braći i sestrama. Onda u nekom trenutku osjete poriv popovati čak i vlastitim roditeljima (bok mama). Mislim, što ja znam, netko treba svoje voljene poučiti svim mudrostima života. Šteta je da te mudrosti propadnu neizrečene. Pa čak i kada ih oni već znaju, na neki svoj način.

Drugi razlog zašto ne mogu u svećenike je taj što crkva Razgovore s Bogom drži bogohuljenjem. Oni smatraju da umjesto toga treba čitati crkvene priručnike, kao na primjer onaj najnoviji kojim nam se detaljno objašnjava koje radnje su dozvoljene u sexu. To je sveta poslanica suvremenog svećenstva, nama vjernicima, a kako bi nam pomogli da ne završimo u paklu.

Mene to ne brine, jer Neal kaže da pakla nema. Zato ja čitam Neala. A Neal čita Bibliju. Pa mi ju pojasni tako da to ima smisla. Tako da žene vrijede isto kao muškarci. Tako da ljubav nije ograničena ni na što, a posebno ne na vjeru, spolno opredjeljenje ili milodar. Tako da imaš priliku biti svoj. Štoviše, ako želiš biti što više Božji, imaš čak obavezu biti potpuno svoj.

Treći razlog zašto neću u svećenike je najjednostavnije prirode, a to je zato što ne želim. Niti sada niti kada se reinkarniram. Joj da, zaboravila sam vam reći nešto važno. Kaže Neal da ćemo se reinkarnirati! I to puno puta. Meni to pije vodu. Više od raja i pakla. A više i od nema dalje, pojest će te crvi.

Kada se reinkarniramo, kaže Neal, sami biramo tko želimo biti. I kaže kako je moguće, ali malo vjerojatno, da ćeš poželjeti biti životinja. Možda se jedino tu ne bi složila s njim. Razmišljala sam o budućnosti. Kao ono kad te na razgovoru za posao pitaju gdje se vidiš za 10 g. Ne znam gdje sam za 10 godina, ali prilično sam sigurna da znam gdje sam za 100 g. Bit ću pas. Da, cijenjena gospodo direktori, vidim se kao maltezer.

Naime, svako jutro svog psa, doslovno nosim iz kreveta do ulaznih vrata kako bi krenuli u šetnju prije nego što odem na posao. Zašto ga nosim? Zato što je gospodinu reinkarniranom u mog psa, prerano za ustati iz kreveta. Nadalje, kada ga odnesem do ulaznih vrata, moram pričekati da se gospodin protegne (pametno, pametno stvorenje). Nakon šetnje, gospodinu psu napunim zdjelicu s hranom, promijenim mu vodu, i odem na posao bez doručka.

A to je samo početak razlike u psećem i mojem danu

Dragi muž će se, sto posto sam sigurna, željeti reinkarnirati u mene. Zato što on misli da je meni super. Imam, po njegovoj procjeni (skromnoj, kakvi muškarci inače i jesu), najboljeg muža na svijetu. Tko si to ne bi poželio u sljedećem životu? Kad razmislim malo bolje, možda se to već i dogodilo, baš kao što Neal kaže. Možda sam ja već bila on u prošlom životu, pa sam se sada reinkarnirala u sebe. O dragi Bože, pa ja sam svoj muž! Sve ono ružno što mislim o njemu kad se ne slažemo, to sam ja. I sve ono lijepo što mislim o njemu kada me razumije, opet sam ja.

Ipak mi je to sad već malo previše. Kako bi se te nove spoznaje prvo dobro slegnule, ja ću se sljedeći put reinkarnirati u maltezera. A muž neka slobodno bude ja. Tko bi onda mogao biti muž? Pazi, logično je. Ako ću ja biti pas, a muž će biti ja, onda će pas biti muž. Znači da bi moj pas mogao biti budući muž moga sadašnjeg muža. Jer muž će biti ja. A kako je muž već reinkarnirani ja, zaključujem da je maltezer moj budući muž. No krasno. Baš ću se usrećiti u sljedećem životu s tim razmaženkom.

Super Neal! Nije moglo malo jednostavnije? Kako god da okreneš, ja nagrabusim. A istovremeno mi je i najbolje. Jer smo svi jedno. Ako ne baš cijeli svijet, onda barem mi doma.  🙂